Antifašist i antikomunist ili jednostavno mučenik Stepinac

Ove godine, 10. veljače, Crkva u Hrvata slavi pedeset osmu godišnjicu smrti jednoga od njezinih najvećih sinova- blaženoga Alojzija Stepinca. I danas u hrvatskoj javnosti nema previše prostora za duhovnu ostavštinu našega blaženog kardinala. Blaženika se ponekad koristi u dnevnopolitičke svrhe ili ga se nastoji diskreditirati kroz prizmu odnosa sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. Pokušava ga se svesti u crkvene okvire i namjerno prešutjeti koliko je dobra učinio kao zagrebački nadbiskup u vremenima boli i trpljenja, obezglavljenosti i patnji hrvatskoga naroda, i to ne samo svome narodu.

Malo se govori o Stepinčevoj požrtvovnosti i gorljivosti u pravednosti, svjedočanskom životu u trenucima pogibelji, suprotstavljanju teroru kad je najbolje bilo šutjeti i potvrdno klimati glavom: “Sam jasenovački logor sramotna je mrlja na časti NDH. Poglavniče! Onome tko me gleda kao svećenika i biskupa govorim s Kristom na križu: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine…To je sramota za Hrvatsku.” Prešućuje se kardinalovo zalaganje za djelotvornu ljubav prema bližnjima, bili oni pripadnici hrvatskog naroda, Srbi, Židovi ili Romi: “Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase kao tvorevine Božje…Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac. Za nju je kralj u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i Ciganin pod šatorom…Sistem strijeljanja talaca zbog zločina kojemu se ne može otkriti krivca, poganski je sistem koji nikad nije urodio dobrim plodom”.

I danas zlonamjernici osporavaju i umanjuju Alojzijevo zauzimanje za Slovence, Poljake i tisuće partizanske i pravoslavne djece koju je nesebično spašavao: “Svaki bez obzira na rasu ili narodnost, ili bez obzira na druge razlike, nosi u sebi pečat, obilježje Boga Stvoritelja i ima svoja vlastita prava, u koja nitko ne smije dirati, ograničavati ih silom.” Tako je zborio Blaženik. S jednakim žarom borio se i protiv komunističkoga bezbožničkog režima, koji je vješto iskoristio pobjedu antifašista u Drugom svjetskom ratu i pod krinkom pravedne osvete sijao smrt i otvarao nove rane hrvatskom narodu. Tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata ubijena su 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časna sestra. Ovih dana, 7. veljače, prisjećamo se i stradanja trinaestorice širokobrijeških franjevaca, koji su zvjerski ubijeni i spaljeni pokraj samostana od navodnih osloboditelja. Suđenjem Stepincu sudilo se jednom narodu, stoga nekima smeta njegova nedužnost.

Blaženi Alojzije, Kristov svjedok ljubavi, istinski vjernik, a time antifašist i antikomunist, svojim je životom postao poput svjetionika na stranputicama i olujama svoga naroda i čuvao nadu u vremenima straha i očaja. Uzdamo se u njegov zagovor, u nadi da će vrlo skoro i službeno postati svecem Katoličke Crkve koju je toliko ljubio, đavoljim odvjetnicima unatoč.

Molitva za proglašenje blaženog Stepinca svetim

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

 

---

Foto: wikimedia.org