40 godina od snimanja “KAPELSKIH KRESOVA” – sjećanja glumice Skočilić iz DELNICA

LIKACLUB

Mladoženja je trebao biti moj prijatelj Štemberger i to mi je bilo drago, ali se nije ostvarilo. Naime, on je imao prilično dugu kosu i nikako se nije želio ošišati pa je Hetrich odustao od njega i ulogu povjerio Lokvarcu Bogomiru Čopu kojemu to, kao ni meni, nije bilo teško jer ništa nismo morali govoriti. Istina, ja sam na kraju te moje priče s mladoženjom trebala plakati kad on odlazi vlakom na frontu, ali ja nikako nisam mogla plakati pa su »angažirali« jednu drugu »glumicu« čiji su plač snimili i to se osjeti u snimci jer je, bar onima koji me znaju, jasno da ja ne plačem, rekla je Ljiljana Skočilić.

– Budući da su znali da sam domaća djevojka, često su tražili da im pomognem pri nabavci raznih rekvizita pa sam im tako najprije osigurala kola i konje mog tate koji je nastupio u prvoj epizodi, a kasnije sam im pronašla jedan veliki kotao te kokoš koju su oni nazvali Glorija i koja je »glumila« u jednoj sceni. Jedan od tih njihovih zahtjeva bila je i vjenčanica koju su planirali upotrijebiti u sceni vjenčanja jedne Lokvarke i njenog dečka domobrana koji dan-dva nakon vjenčanja dobiva poziv za odlazak na bojište. Kako sam se ja prije tri godine vjenčala, imala sam sačuvanu vjenčanicu i ponudila sam im je.

Kad je to bilo riješeno, počeli su tražiti nekoga tko bi glumio, ali je problem bio u tome što sam ja po građi sitna i na vjenčanju sam imala samo 48 kilograma pa nije bilo baš lako naći ženu koja će ući u tu vjenčanicu. Baš zbog toga  predložili su da ja to učinim, a ja to nikako nisam željela i tek kad me je zamolio režiser Ivan Hetrich, koji je zaista bio pravi gospodin i teško mi je bilo odbiti što god je tražio, pristala sam, prisjeća se Ljiljana Skočilić i sa simpatijama govori o tom iskustvu, iako joj je u nekim trenucima bilo i malo neugodno.

Više čitajte na novilist.hr


Tekst, foto: M. Krmpotić (NL)

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u