Svemu unatoč

Zvižduci u prazno

Plamenko

U medijskom prostoru navikli smo na diskvalifikacije svih i svakoga na dnevnoj bazi. Što je vijest crnja, to se bolje prodaje. Portal likaclub imun je na crnjake, ako u takve ne računamo jedinu crnu rubriku, doslovno, onu političku. Nije lako, stoga, pozicionirati se na medijskom nebu, ali težim putem izboreni pogled s Velebita je ujedno i najljepši. A današnja kolumna posve je apolitična.

Nedavno, u lijepoj našoj Istri, bio je svečani skup povodom pripojenja toga hrvatskog kraja potpisanog glagoljicom, dakle katoličkim svećenstvom, Matici zemlji. Bila je tamo i Predsjednica, ali i skupina slobodoumnih i kratkopametljivih antiprotivnih samima sebi, koji su ili prespavali ključne satove povijesti i književnosti, ili su ih učili iz nekih drugih udžbenika. Ipak je riječ o krivom Milanoviću. Na sami spomen hrvatskih svećenika u njima se aktivirao klerofašistički alarm, poput kakve u krv ubrizgane tekućine koja zatitra na sami spomen tog bestijalnog opijuma za narod, te monstruozne tvorevine koja se, eto, usudila usprotiviti sotonističkim režimima nastalima na krvi i uništenju. U prekrasnoj Istri, zemlji maslina i fojbi, koja je i siva i crvena i bijela, neizbrisivi pečat udarila je Katolička Crkva, zasijana u narod sjemenom mučenika, od svetoga Mavra do blaženoga Miroslava Bulešića.

Ako laže koza, ne laže rog.

Ali nekima je istina nebitna. Ona je tek selektivna manipulacija i opskurna potreba za nametljivim terorom jednoumlja, te gorke ostavštine iz kako kome sretnih vremena života na dug, u fići do Trsta i natrag. Takvima je Crkva mračna pedofilska organizacija zatrpana vatikanskim zlatom, umreženi trgovački lanac i kršćanska izmišljotina kojoj ne bi trebalo biti mjesta u javnom prostoru. Za takvo što zalažu se i ateističko-agnostičke udruge i pokreti, koji bi najradije zabranili svaki spomen bilo čega vjerskoga izvan dvorišta katedrale.

Možda bi bilo najbolje porušiti sve crkve i svetišta, zatrti im spomen, ili ih prodati i pretvoriti u muzeje i restorane. Ili spaliti sva crkvena djela, pa i ona Marulićeva i Belostenčeva. Ili preimenovati znanstveni institut isusovca Ruđera Boškovića i izmisliti neku stariju hrvatsku gramatiku od tamo neke Kašićeve. Možda bi bilo dobro odreći se redovnika Fausta Vrančića i tisuća marljivih glagoljaša, benediktinaca i franjevaca trećoredaca, stotina znanstvenika, putopisaca, kartografa, matematičara i astronoma, koji su, eto, usudili se živjeti u celibatu i povjerovali evanđelju. Da vidimo što bi onda ostalo s ovu i onu strane Učke.

Tek Perun i ekipa, vukodlaci i vile i poneka partijska knjižica.


Foto: pixabay

Komentari

facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u