Znate li vi što možete postati?

Prošlo je još jedno ljeto. Iako mi dolazak hladnijih i tmurnijih dana svake godine iznova izazove neko čudno raspoloženje, trudim se iz svakog dana izvući ono najbolje. Ovih dana kiša ne prestaje, a dani su tamni čak i u podne. Idealno vrijeme za biti kod kuće i osluškivati kišu pod toplom dekom u pidžami, zar ne?

Preda mnom je danas šalica vruće kave, dvije mirisne svijeće i keksi s cimetom. Pored kave stoji hrpa papira koja me vraća u moje školske dane jer nakon puno godina opet nešto učim. Sve me to tjera na razmišljanje. Pitam se, postoji li uopće nešto što ne priziva moje komplicirane misli?

Posljednjih nekoliko godina trčala sam u krug tražeći izlaz iz čudne kolotečine u kojoj sam živjela. Nisam nigdje zapela, ali sam vjerovala da me ipak negdje čeka nešto bolje. Vjerovala sam da ću jednom pomaknuti nešto što će izazvati domino-efekt u mom životu. Nisam ja bila nezadovoljna. Štoviše, čak mogu reći da sam veoma zadovoljna s onim što sam postigla do sad, no moj nemirni duh ne želi na tome stati.

I dalje sam poput djevojčice koja u krevet žuri sanjati, maštati i željeti. Legnem s jednom željom, a probudim se s tom istom, ali još snažnijom. I tako svako jutro moja želja raste, sve dok jednostavno ne uđe pod kožu i u kosti pa je jednostavno moram ostvariti.

Sve je skriveno u vašoj glavi. Koliko jako želite nešto ostvariti? Jeste li dovoljno ustrajni u tome? Upornost, najveća vrlina svakog čovjeka ako se mene pita. Upornost i snalažljivost. Nedavno sam pronašla jedan vrlo motivirajući video gdje je jedna žena rekla:

“Ne gledamo mi ljude zbog onog što oni jesu već zbog onog što oni mogu postati!”

To je doista tako. Ključ uspjeha je snaga vaše želje. Ako to što želite ne želite dovoljno jako, onda nema smisla trošiti vrijeme na to. Vaš potencijal krije se u tome koliko dobro znate procijeniti svoje želje, na koji način birate put za ostvarenje istih i kako ćete se ponašati nakon što ih ostvarite.

Nije dobro stalno i uvijek željeti više, biti gladan svega i ne prihvaćati poraz, jer prirodno je da vam ne ide od ruke baš sve. Treba postaviti neke granice i ostati prizeman, jer kažu da nisko pada tko visoko leti.

Vraćam se sad na kišu, kavu i hrpu papira. Da je sunčan dan sigurno bih otišla negdje na kavu, u šetnju ili na neki fini kolač. Ipak, tmurno vrijeme me je nakratko zatvorilo i napokon sam ostala sama sa svojim mislima. Izvukla sam ono najbolje što sam mogla-vrijeme sam iskoristila za slaganje vlastitih prioriteta. Želje sam posložila po mogućnostima, a onda shvatila da je moje vrijeme za učenje sve, samo ne gotovo.

Odlučila sam da je vrijeme da se izborim za sebe, da narastem profesionalno, a uz to i osobno. Vrijeme je da otkrijem vlastite mogućnosti jer nije poanta živjeti život samo zato da ga živim, već da ga trošim bez izgubljenih sati za kojima bih jednom mogla požaliti, i bez neostvarenih snova koji bi me mogli proganjati.

Odlučila sam da će ova jesen biti jednako dobra kao što je bilo i ljeto. I uz hrpu papira, pidžamu i kišu na prozoru, dan je motivirajuć. Kao da se s odlaskom ljeta proširio moj krug za trčanje kojeg sam vam maloprije spomenula. Pozdravila sam onu poznatu stazu i odlučila krenuti u nepoznati smjer, na stazu na kakvoj dosad nisam bila. Ta staza pruža puno. Ne znam gdje ću pasti, a gdje se podići, no to je smisao života.

Svakako mi zvuči bolje od onog sigurnog života na poznatoj stazi koja nam ne nudi nove prepreke, ali ni nove uspjehe. Za mene je život dinamičan i nepredvidiv. Baš kao i nova godišnja doba koja nam dolaze s novim mogućnostima, svako sa svojim manama, ali i prednostima. Jesen je došla s novim izazovima i moram priznati, prvi puta joj se ovako radujem. Nadam se da ćete i vi u njoj uživati.

 

---

Foto: pexels