Zbog ovoga ćete češće jesti zelenu salatu i kelj

Znanstvenici sa Sveučilišta u Melbourneu mogu se pohvaliti da su prvi otkrili da rijetka vrsta monosaharida ili jednostavnog šećera, koju nalazimo u zelenom lisnatom povrću, hrani “dobre” bakterije u crijevima i utječe na poboljšan rad crijevne flore i probavnog sustava, istodobno blokirajući djelovanje “loših” bakterija, što otvara mogućnost za razvoj potpuno novih, učinkovitijih antibiotika

Riječ je o glukozi 6-sulfonatu (SQ), jedinoj poznatoj molekuli monosaharida koja sadrži mineral sumpor, vitalan sastojak triju aminokiselina, važan nutrijent i prirodni sastojak tjelesnih stanica, a važan je i u tvorbi hormona, enzima, neurotransmitera, antitijela, i prijenosnika nutrijenata.

“Sve vrste zelenog povrća proizvode SQ, omogućujući tako fotosintezu, a što je povrtnica zelenija, u njoj je više glukoze 6-sulfonata”, kaže Ethan Goddard-Borger s melburnskog Instituta Walter and Eliza Hall koji je vodio istraživački tim.

Objasnio je i da ljudski organizam ne uspijeva preraditi SQ, no važan je jer ga za prehranu koriste ‘dobre’ bakterije iz crijevne flore, koje utječu na bolji rad probavnog sustava.

Goddard-Borger kaže da znanstvenici već pedeset godina znaju da se SQ nalazi u špinatu, brokuli, kelju, peršinu i ostalom zelenom lisnatom povrću, no da još nisu uspjeli ustanoviti na koji ga način crijevne bakterije uspijevaju ‘izvući’ iz povrća i iskoristiti kao izvor vlastite energije.

Više čitajte na tportal.hr