Veliki tjedan i ono što Uskrs nije

Turistička sezona je započela. Dramatične slike gužvi na graničnim prijelazima i naplatnim kućicama, kakve inače viđamo u ovo vrijeme, ali su svejedno dramatične, znak su proljetne euforije koji neki povezuju i s Uskrsom. Naveliko se već priča o uskršnjim praznicima, trgovački centri su po običaju prenatrpani, zečići skakuću i pilići se legu jer sve mora biti spremno za Uskrs. Štogod Uskrs bio, vjerovali u uskrsnuće ili ne, slavi se na sve strane i unaprijed.

I to pred Veliki tjedan, koji počinje Cvjetnicom, ili nedjeljom Muke Gospodnje, kako je nazivaju kršćani, odnosno oni koji bi Uskrs jedini i trebali slaviti. Ne zbog zatvorenosti, netolerancije ili diskriminacije, nego iz jednostavnog Razloga svega a to je Sin Božji koji je pobijedio smrt. Jedini od svih utemeljitelja religija, proroka, poslanika, gurua ili tražitelja istine. Na Cvjetnicu su u Jeruzalemu dočekali tog istog Isusa, Mesiju, bacali pred njega palmine grane i slavili ga. Baš kao što i danas mnogi slave a ne znaju što ili koga slave, mnogi od njih su klicali jer su očekivali silnog vojskovođu koji će ih osloboditi jarma ropstva. I bilo ih je među njima koji su samo pet dana kasnije vikali: „Raspni ga, raspni“, jer im je netko rekao da to viču, kao što i danas ima onih koji su spremni odreći se svoje vjere i svoga Krista zbog lažnih proroka i još lažnijih obećanja. Slušajte i čut ćete, pogotovo u predizborno vrijeme, kad će naši političari svakakvih uvjerenja, i ateisti i agnostici i nazovi kršćani i oni koji si utvaraju da su kršćani ili kršćanski konzervativci, dijeliti maslinove grančice i uskršnje košarice a da su daleko od istoga Krista ili preziru njegovu svetu Crkvu.

Veliki je tjedan ustvari vrijeme razotkrivanja naših stvarnih vrijednosti, tko smo i kamo idemo, tko je onaj kojemu smo uzvjerovali i jesmo li spremni odreći se svojega života poradi njega. Darovao nam je svoje tijelo i krv na Gospodnjoj večeri i tako na opipljiv način ostao zauvijek s nama. S križa nam je svojom žrtvom blagoslovio svako naše nastojanje biti u njegovoj blizini i doticati mu haljine. U Velikom tjednu svatko je od nas netko na Njegovom križnom putu i svatko je poškropljen njegovom otkupiteljskom krvlju.

Međutim, o tome nećemo previše čuti ni gledati. Možda u javnim medijima bude poneko izvješće o tradicionalnim uskršnjim običajima, kulinarskim receptima ili čuvarima Kristova groba koji će popadati na uskrsno jutro, ali zasigurno će se izbjegavati stvarna poruka uskrsnuća. Možda će netko između dva zalogaja šunke i mladoga luka, prije nego se tucne pisanicom, pomisliti da slavimo proljetno buđenje, pupanje listova i cvjetanje cvjetova, a uskrsna poruka koja odjekuje tisućljećima ostat će skrivena samo onima kojima se otvore oči na životnom putu za Emaus naš svagdašnji.
Neka nama našeg turizma, lako ćemo za ostalo.

 

---

Foto: pixabay