VALENTIN(OVO)? Ovo je čovjek koji je zbog ljubavi izgubio glavu, po njemu je dan ljubavi dobio ime…

LIKACLUB

Napokon smo zakoračili u veljaču. Mjesec ljubavi. Kako slatko. Taman smo počeli dolaziti sebi od siječanjske depresije, a izlozi nas opet mame. Srčeka na sve strane. Ljubav je u zraku. Zanimljivo, još se nismo dosjetili kakve dvotjedne manifestacije njoj u čast. Festivala, izložbe, mirisa i više od pedeset nijansi ljubavi za sve. Ali bude i toga, turizam ne smije trpjeti. Advent u veljači, zašto ne?

Dolazi nam taj dan. Točno u sredini, jer nije prijestupna godina. Prijestupnici smo samo u računima, ali to se ne računa. Valentinovo, da ne kažem Valentine’s Day, onako po naški. Ružice se polako pripremaju, nema veze što ne mirišu, čokoladice se zamotavaju iako je jedna od novogodišnjih odluka bila reći odlučno ne slatkišima. Sve je opet tako romantično i ljubovito, baš kao u prosincu. Darivanje ljubavi unaprijed i beskrajno, odnosno do trenutka kad odlučimo ljubav darovati drugoj ili drugome. Onako sebično, tražeći nešto zauzvrat. Cijenu ljubavi na debelom sniženju. Na klupici ili kraj ograde uzdaha zaključat ćemo svoju ljubav lokotom od papira, za neku buduću postavu Muzeja prekinutih veza. I tamo će Valentinovo pronaći svoj kutak, pa taman na kratko, u sjeni srcedrapajućih obećanja do prvog zaborava.

A tko je uopće bio sveti Valentin? Ima li nam što danas poručiti, neovisno o boji ruže i skupoći dara? Smijemo li uopće u današnjem vremenu lažne tolerancije i dvolične uključivosti o njemu govoriti punu istinu?

Da vidimo.

Rimski martirologij (najpotpuniji svetački kalendar s popisom od nekoliko tisuća imena, od početka kršćanstva do danas) spominje sv. Valentina s izvješćem koje potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. O sv. Valentinu (lat. valens – zdrav) kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i krjeposnim životom. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se moglo dogoditi pa se molitvom spremio za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: “Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.” Valentin je odgovorio: “Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.” Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: “To su demoni!” Iz današnje perspektive gledano, vrlo homofobno i netolerantno. Sudska skupština je zatražila Valentinovu smrt. Kao što bi ga danas razapeli u medijima, a političari pozvali na odgovornost. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen, ali je gradski prefekt uzviknuo: “Valentin je čarobnjak!” U nedostatku argumenata i taj je bio dovoljan. Car se prestrašio pobune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin je Asteriju ozdravio slijepu kćerku. Odmah se dao krstiti te je uskoro sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to 269. godine na Flaminijskoj cesti. Drugi izvještaj spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena.

Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga od ranoga srednjeg vijeka zaziva u pomoć kod očnih bolesti i padavice. S vremenom se sveti Valentin počeo povezivati s ljubavlju. Djevojke i mladići od 15. stoljeća mole se tom svecu da im pomogne otkriti i susresti osobu s kojom će sklopiti brak i osnovati obitelj. Zato nije čudno da je papa Benedikt XVI. proglasio taj spomendan i danom braka, a svetog Valentina zaštitnikom bračne ljubavi, o kojoj danas i nije popularno govoriti.

Latinska izreka iz 17. stoljeća kaže: “Festa Valentino rediit lux – quisque sibi sociam jam legit ales avem”. (“Došao je Valentinov blagdan, i svaka je ptica već sebi izabrala pticu – družicu”). Prema pučkoj metereologiji prvi je proljetni svetac, zato se u tom razdoblju nekada najviše ženilo i udavalo. Jedna od poznatijih crkvi posvećena svetom Valentinu je ona u talijanskom gradu Terni. U Hrvatskoj postoji crkva i Župa sv. Valentina u Batini (Baranja). U Podgoraču kod Našica je sv. Valentin suzaštitnik župe, kao i u Kašteliru kraj Poreča. U Kanfanaru postoji crkvica sv. Valentina, a u puno drugih crkava postoje njegove slike i oltari.

Sveti Valentin, čudnog li čuda, svoju ljubav nije pakirao u celofan. I vrlo je mučki skončao, reklo bi se nimalo romantično. Nosio je ljubav na dlanu i svjedočio njezinu nepatvorenost. Strasno i jasno, do krvi i bez uzmaka, jer takva je ljubav, ako ćemo baš o ljubavi. Sve podnosi i ništa ne odnosi. Svemu se nada i raduje. Stoga, sretan nam dan sv. Valentina, kršćanskog mučenika koji je upoznao Ljubav za koju vrijedi umrijeti i sigurno ne bi htio da na njegov dan posve promašimo temu.

 

 


Izvor: Plamenko Nosić

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u