Univerzalne trivijalnosti: Mobiteli

LIKACLUB

Veoma jednostavno: nemreš bez njih.

Oni su posvuda, skoro kao rodbina kada sazna da si dobio na lutriji. Ajmo od početka. Otkad je Motorola prije 25 godina svijetu predstavila DynaTAC 8000x iltiga “ciglu” svijet se promijenio. Otada te visokotehnološke cigle upravljaju našim životima. Al’ doslovno. Ponavljam: nemreš bez njih!

No nekadašnji su mobiteli bili ipak nešto specijalno. Koristili su se pravi metali, ono, ostalo od gradnje zgrade 4 poprečne metalne grede, pa rekli oni, ajmo napravit mobitel. I tako je nastala Nokia. Za to trebaš oružani list i potvrdu o normalnosti. Ako ti slučajno padne na pločice, pozdravi se s njima. Sjećam se jedne situacije kad je mojoj davateljici polovice mojih kromosoma (mami) pala stara Nokia, još s antenom, na cestu, a davatelj polovice mojih kromosoma (tata) je autom prešao preko njega. Sve što je ošlo je ekran! I to malo nešto u kutu! Aaaaaaaaa, ove nove staviš na jednoslojni wc papir, pa se oštete! Ne daj Bože da baciš na nekoga Nokiu 3310, odmah u ispovjedaonicu, jer si upravo ubio čovjeka. Ukratko, te cigle su označile 90-te godine. Još su Simpa i Vip jedini operateri pa smo ovisno o maskama za mobitele birali tarife. Da ne govorim o famoznoj zmijici. To je bila igra, sa sveukupno 45 pixela, ako si viša klasa građana. To su bili dani! Još je mašta nama bila glavni izvor informacija, igralište naš chat, a dopisivanje u školi veoma riskantno, jer je išlo preko papirića. Sam se sjetite kak je to bilo kad pričaš preko papira sa simpatijom, pa netko preduhitri, ukrade papir i pročita pred svima. Onak, aaaaaaaaaaaa blam blam blam!

A tek signal. Ka… b….. lo.. ka….vk…č..t…i…po…k…. aaaaaaaaaaaaaaa!!!! Nema signala! A poruke su koštale 3 kune! Ali bile su to divne godine, iako se nismo mogli čut’ ako si bio blizu bilo čega metalnog. Zato i jesu bili takvi protutenkovski, jer si bio živčan kao cucak nakon poziva, pa ga bacio u tlo i promijenio konfiguraciju terena.

A danas. Danas. Mobiteli sve tanji, ljudi sve deblji. Danas mobitel sveukupno ima bakterije za pol sata. Ima 500x grafičku karticu, 7600m-100BlaU kameru, i ________ (unesi tehnički mobitel govor) stvarčićićićica i unatoč tome: POKVARE SE ZA 5 DANA! Njih grade kako bi se pokvarili, veoma jednostavno! Njihov vijek trajanja je sveukupno tjedan dana, ako si sretan. Da upalim Motorolu ili Siemens od prije 10 godina, imali bi crticu bakterije i dvije nepročitane poruke. Točnije, dođu ti dva goluba sa porukama, jer je iz tog doba. A ovog malog potrošača ostaviš na netu pol sata i krepa. I za što ih koristimo!? Za istu stvar kao uvijek! IGRICE!

A tač skrin. Joj, najte da počnem o tome. Tko je god smislija tu to komplicirano nešto, tom je đava na ramenu šaptao. Zašto? E pa, sa’ću vam objasnit. Prije nisi mogao poslat poruku slučajno. Nisi mogao nekoga nazvat slučajno. Treb’o si čekićem udarat’ 105 puta po tipkovnici kako bi napisao smajlić, lomit prste i imat’ rame zamotano od bolova jer si samo iš’o promijenit’ postavke. A danas. Ne daj Bože da ne zaključaš mobitel prije nego ga staviš u džep. Izvadiš ga iz džepa i skužiš da ti je bedro utipkalo broj bivše, pomirilo se s bivšom, prodao te na eBayu, kupio 10 hektara pustinje Gobi, naručio mladenku Oksanu iz Ukrajine, prijavio te na tečaj salse sa umirovljenicima, promijenio ti postavke na španjolski (dogodilo mi se jednom.. morao sam gledat’ telenovele da skužim gdje, što, kako i zašto). Da ne govorim o tome da taman kad ti treba da zašteka. Ne dajte da osjete strah ili da vam je nešto brzo potrebno! Tek tada prestanu radit’!

I naravno, i kod mobitela ljudi pokazuju dvostrukost života. Pokazujemo koliko se ne možemo dogovorit’ sami sa sobom što je dobro za nas. U isto vrijeme kažemo: mobiteli su okovi na našim rukama, jer jesu. Oni su nužno zlo. Ako radiš, ili ti je posao vezan za mobitel, ili čisto praktičnosti radi, prosječno svakih 20 sekundi svoje okice, što ćorave, što zdrave bacamo na mobitel. Ja sam jedan od njih. No, kada se dogodilo nešto neviđeno, kad mi je krepao mobitel, pa ga nisam imao tjedan dana, ne da sam se osjećao slobodno, nego najslobodnije. Opet sam vidio boje, kušao sladoled, vidio jednoroge (tad sam također prošao blizu odlagališta radioaktivnog otpada, pa je možda povezano s time) i vilenjake. Udisao sam čisti zrak slobode! No, onda je došao taj dan kad sam se ponovo pretvorio u Golluma i vratio se u svoju špilju mobitelnosti. (Gollum, Gollum) No o pravim problemima mobitela nekom drugom prilikom. Sad sam gladan, pa idem papat’. Čokolino!

Živjele cigle!!!!

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u