Kolumne

Univerzalne trivijalnosti: Fakat svejedno

Nedjelja navečer. Zagreb. Osvježenje nakon kiše. Šalica čaja ispod brade. Prigušeno svjetlo u sobi. Jazz na online radiju koji usporava prolaznost malih sitnih bićenca koje prometuju između laptopa i centrale Internet providera, pa mi Internet šteka. Maramice posvuda po sobi, jer mi se tijelo ne želi odlučiti hoće li me ili ne baciti u potpunosti u prehladu. I netipičan početak kolumne. Sve do sada.

Ponedjeljak!!!! Još jedan! Početak škole! Vozači oprez, klinci još veći. A roditelji u strahu i besparici. Strah zbog škole i besparica zbog škole. Ali! Mi to možemo! Ako smo uspjeli otjerat Turke, Mađare i Talijane od naših teritorija, onda valjda možemo i otjerati ponedjeljak u kutiju zvanu benigna.

Danas ću vas sve mučitiiiiii: izlascima! Tako je! Izlazak! Normalan dio svake veze i svakog međuljudskog ophođenja, bilo to prijateljski ili nakada da frajera baciš u Savu pa neka ga votka nosi. Pardon, voda. Ne, ostajem pri prvom: votka. Izlazaka ima koliko ima ljudi, jer ne shvaćaju svi svaki izlazak jednako, jel tako? Primjer: krumpir! Svatko je pomislio svoje i na svoj način. A kako je kada počnemo razbijati vrijeme mišlju o kompleksnim društvenim konvencijama zvanim “izlasci”.

Kad si sam, veoma su jednostavi. Odeš ili gdje hoćeš ili gdje te votka odnese. U vezi… pa nije tako jednostavno. Uvijek imaš faktor: “a što ona želi?” Jel tako momci? I postoji nekoliko razina njezine volje i želje gdje, što, kako i kada. Odmah nota bene, spominjem samo žene u jednostavnoj trostrukoj razdjelnici, jer će i one muške svinje doć na svoje ( Muški, zanemarite ovo: MAN POWER!!!!)

Prvi primjer: najjači, najjednostavniji i muškima teret: kupovina. Da dečki, to je njima vrst izlaska, gdje one uživaju tražeći taj savršeni par klompi ili čega već nose. (šalim se naravno, pa znam ja kaj žene traže: one traže štikle na punu visoku petu, između 12,8 i 14,5 centimetara, gdje uzorak na peti mora biti karirani, crveno-bijeli, sa širinom uzorka 1xo.5, iznad pete remen mora biti kožni, boja karamele široka centimetar, bez gume, a boja same štikle mora biti smeđa boja dima, ali ne srednje pepeljasto smeđa jer je ona kuja XX nosila na svadbi tetke susjeda Branka iz Mokošice i s kojim se nikad u životu nisam vidjela.) I spremne su to tražiti nekoliko eona. Muškarci uđu u prvi duća: “joj vidi moj broj” i kupe.

Drugi primjer: izlazak sa curama, ilitiga woohooooo izlazak. Tu postoji hijerarhija. Postoje pratiteljice, onda poznanice onda dvije najfrendice glavne koja organizira i rukovodi cijelim procesom odlaska u grad. Ta jedna jedina žemskinja koja je organizatorica svega i koja jedina ima vozačku i auto na kraju ispadne najpijanija. Dakle: uske suknje, koje sežu do pupka, crne, crvene ili bijele štikle, napirlitane i đinđave i cijeloživotni problemi s bubrezima. One najčešće piju juice-votku ili jeger-colu, te na svaku pjesmu slijedeće kažu: wooooooooo, ovo je moja!!! Iako je krenula Suza za zagorske brege. Dolaze doma sutra i najčešće se kaju za učinjeno.

Treći primjer: izlazak sa dečkom. Najkompliciraniji muškima, nerijetko zbog “nesudjelovanja” žene u dogovoru. To nesudjelovanje zvuči ovako:

M: “Dušo, gdje bi ti išla danas?”

Ž: “A ne znam, fakat svejedno.”

M: “Ne, ozbiljno te pitam. Gdje ‘oš?

Ž: “Fakat ne znam. Svejedno.”

I onda muško kaže, ok, idemo onda u kino. Ili prošetat’ negdje. A žena na to: “nikad me ne vodiš gdje ja hoću.”

Muk. Muško, bez riječi, bori se svim atomima snage svojih predaka da ovu divnu osobu, koja je rezultat milijarde i milijarde godina razvoja materije, ne ostavi na Hreliću sa oznakom: “poklanjam besplatno.” Sve muško u njemu viče: “Fakat!!!!??? FAKAT!!!???” Ali, on nježno, kao cvjetiću u rano proljeće šapne: “Dušo, a gdje bi išla”, dok mu u to vrijeme žila glupača na glavi igra drmeš hormona i bila.

A ona odgovori: “A svejedno mi je.”

Iz tog razloga ja ću vam izlit dušu. Planiram otvorit’ birc pod nazivom “Svejedno” kako bi svi parovi mogli bez ograničenja dolaziti popiti nešto. Jer me brine ovo. Jer ne želim da se ljudi svađaju. Jer ova se evolucijska pat pozicija jedino poduzetništvom može riješiti. Preporučujem svima koji planiraju nešto otvoriti da nazovu to: “A ne znam”; “Fakat svejedno”; “Ti odaberi”; “A kaj ja znam” i tako dalje. Tako možemo prekinuti krug neaktivnosti. Zašto ovo govorim? Jer je nama momcima lijepo s vama žemskinjama. Zato vas zovemo van, izvodimo i ne završavamo svaku večer s vama kako visite iznad najprometnijeg raskrižja. Jer se mi želimo i dalje druškati s vama, ali eto, vaše su najčešće reakcijice pasivne. Al’ ni ne skužite to, kao što muškarci ne kuže koliko smrde, ili ne znaju se oprat, ili su neškolovani i tako dalje. Da ne bi bilo, obećavam da ću u narednih nekoliko ponedjeljčića otkriti što to muškarci ne vide da rade krivo, a rade (oćete ukratko: SVE!)

Zato moramo ovakvim poduzetničkim idejama pribjegavati. Jer se volimo družiti s vama! (mig mig)

Živjeli izlasci! Živjele žene! Živjele wooohoooo djevojke! Živjeli lijekovi za bubrege! Živjeli poduzetnički duhovi!


Foto: cdn.sheknows.com

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close