Toplina ognjišta

Nakon što sam posvetila pažnju gospodarima dvorišta,odnosno plotovima i stogovima sad je došao red i na gospodara svake kuće – ognjište.

Što je zapravo ognjište?

Ognjište je bilo centar opstanka i postojanja svakog domaćinstva. Nalazilo se uvijek na sredini kuće. To je bio povišeni zidani dio na kojem se ložila otvorena vatra. Povišenje je bilo raznih visina. Siromašnija domaćinstva imala su povišeni dio ispunjen nabijenom zemljom i ograđen kamenom 20 – tak cm, dok su oni imućniji svoje ognjište zidali i više čak do 50 ili 80 cm. Takva siromašnija ognjišta najčešće su bila napravljena od nabijene ilovače, bez posebnog uređenja i odvoda za dim, dok su oni imućniji svoja ognjišta ukrašavali. Tako je oko bogatije uređenih ognjišta znala biti postavljena drvena klupica na kojoj se moglo sjediti. Ložišni dio ognjišta znao je biti od opeke, ili raznih pločica. Poviše ognjišta uzidali bi odvod za dim u obliku kupole koji je ponekad bio obložen daskama. Na toj kupoli često su bile i police na kojima su stajale kuhinjske stvari poput mlinca za kavu, drvene bukare, šalice, lončić za kavu i sl. O poprečnu je gredu nad ognjištem bio uglavljen lanac koji je služio za prihvat posuda i lonaca za kuhanje. Jednostavnija ognjišta ložila su se na sredini, a iznad vatre visio bi kotlić na lancu koji bi bio obješen za gredu iznad ognjišta.

Kraj ognjišta se nalazio stol za kojim se jelo. Kraj ognjišta se uvijek skupljala obitelj. Majke su sjedeći kraj ognjišta plele ili šivale, očevi bi, ako su bili zanatlije, kraj ognjišta obavljali manje poslove poput pletenja košara od šiba, obrađivanja manjih komada drva i sl. Često se puta kraj ognjišta znalo i zaspati. Ognjišta su čuvala svaku obiteljsku tajnu. Trpjele su svaku svađu ili problem, ali se i radovala svakoj ljubavi i sreći. Kraj ognjišta su se skupljala i prela, pjevalo se, plesalo i veselilo.

Za ognjištem se znalo u svakom domaćinstvu s obzirom na to da su obitelji bile brojne , tko je glavna gospodarica ognjišta. Najčešće je to bila najstarija ženska osoba u obitelji koja je određivala što će se kuhati i spremati. Ona je pazila da na ognjištu uvijek ima vatre i vodila brigu o hrani. Glava obitelji bio je najstariji muškarac i on se pitao za sve što se u obitelji treba raditi i planirati. Zato je svaki muškarac kad bi zasnovao svoju obitelj želio imati svoje ognjište no često je to zbog siromaštva bilo nemoguće pa je nekoliko obitelji živjelo za istim ognjištem što je često dovodilo do nesporazuma i svađa.

Razmišljajući o ognjištu zaključila sam da su ognjišta preteča današnjih kamina. Danas svi težimo velikom kaminu u dnevnom boravku, bilo da se radi o kaminu na drva, električnom ili plinskom kaminu koji se pale na obično dugme. Kamin je danas postao sinonim za istančan i profinjen ukus, pa ga većina ljudi u svoj dom stavlja više radi ukrasa. Previše pažnje posvećujemo ukrašavanju kamina kako bi se naši prijatelji mogli diviti našem interijeru, dok onu glavnu svrhu kamina zanemarujemo. Kako su ognjišta prije bila centar okupljanja i druženja tako bi i kamini danas trebali biti. Zar ne bi bilo lijepo da se obitelj druži ispred kamina, da se ispred kamina ponovno voli i ljubi baš kao i nekoć ispred ognjišta. Kamini možda jesu zamijenili ognjišta ali ono što nikad neće moći zamijeniti simbol je ognjišta. Osim same vatre i topline ognjište simbolizira toplinu doma i obitelji, mjesto odakle smo potekli i gdje smo rasli, naše utočište.

Ali tko zna, možda i mi shvatimo kako je okupljanje lijepo pa se ponovno počnemo družiti sa svojim obiteljima baš ispred kamina odnosno „modernih ognjišta“.

 

---

Foto: pixabay