Svijet između knjiga

Neki me prijatelji u posljednje vrijeme pitaju: „Zar ti pišeš?“. Nisu poznavali tu drugu stranu mene. Da bi naučio pisati, prvo moraš naučiti čitati. Knjige su mnogima dosadne i naporne, sama riječ knjiga u njima stvara nervozu. Neki se ipak trude čitati, ali ne razumiju što su pročitali. To je u redu. Trebamo prihvatiti različitosti. Neki su rođeni za sport, neki za matematiku, neki za modu, za strane jezike. Svatko u životu pronalazi ono što ga ispunjava. U mome slučaju to su bile knjige, a s vremenom se razvila i strast prema pisanju.

Meni su knjige predstavljale jedan drugi svijet u koji bih s guštom pobjegla. U obiteljskoj sam kući imala svoju malenu sobu. Ondje je široki prozor na koji se može sjesti. Kad bih tamo sjela, ispružila noge i naslonila se na zid, osluškivala bih more i galebove, udisala miris lavande i ružmarina. U krilu bih imala knjigu, u blizini olovku i papir. Bilo je to vrijeme za mene, vrijeme u kojem sam rasla, u kojem sam osjećala apsolutnu slobodu.

Danas sam nekim ljudima enigma. Možda su me knjige naučile da budem ovo što jesam. Čini mi se da su me izgradile. U njima sam pronalazila neke karakteristike ljudi koje su mi uživo bile nepoznate, a kad sam kasnije nailazila na takve, sjetila bih se likova iz knjiga. Shvatila sam da su pisci crpili inspiraciju iz svijeta. Osluškivali su, promatrali, gledali su dublje od ostalih. To mi se sviđalo pa sam poželjela biti dio njihovog svijeta. Zaljubila sam u ono što su stvarali. Bile su tu mnoge jednostavne riječi koje mnogi ljudi ne bi uspjeli sastaviti.

Ne znam kad je krenulo, ali s vremenom sam i ja počela slušati, promatrati iz daljine, crpiti emocije onih koji me okružuju. To sam skupljala i skupljala, a onda su krenule ideje. Počela sam pisati. Stihovi su se nizali, riječi su se same slagale. Ponekad nisam znala tko me je inspirirao niti odakle je stigla ideja, a ponekad bi pjesma bila čisti odraz moje duše, sačinjena od svega što je u tom trenutku stajalo na srcu.

Zaljubila sam se u mir i jednostavnost koju donosi umjetnost. Dok sam zadivljeno čitala tuđe stihove i tekstove, koža mi se znala ježiti, a srce bi dobilo glasnu poruku. To mi je privlačno i osvježavajuće u ovom svijetu gdje se sve manje i manje piše. Postoji taj jedan svijet između knjiga koji nas oplemenjuje, u kojemu smo svi drugačiji i jedinstveni. Trebamo prihvaćati različito, jer različitosti čine svijet zanimljivim i živim.