SVEMU UNATOČ

Strujni udar u Teslinoj domovini

Plamenko

Tijekom mjeseca siječnja Hrvati se liječe od postblagdanske depresije i to najčešće peglanjem. Kartica, naravno. Toliko ih peglaju da je i Amerikancima to postalo previše, pa povlače omiljeni American express iz jedne strane hrvatske banke. Zanimljivo, baš nakon skijaškog tjedna koji iz polupraznih džepova izbije zadnje kune. Život na kredit, ali neka se vidi da se ima, pa taman u sarmi bilo sve manje mesa. Zagrebačke ulice nisu više prepune turista ali i dalje svijetle i blješte, pa bi čovjek pomislio kako je upao u neku vremensku rupu i da adventu nema kraja. Struja se troši a zna se tko plaća. Isti oni kojima se uzima da bi lampice svijetlile, a HEP posluje nikad bolje. Toliko im dobro ide da se moraju time i hvaliti. Cijena struje raste, oni se reklamiraju, da ne bismo kojim slučajem zaboravili komu trebamo biti zahvalni što ne živimo u tami. Izdašni su sponzori i našim rukometašima, koji su pak uslijed strujnog udara na francuski način ostali bez struje. Unplugged svirka naših kravara, pardon, kauboja ipak nije očekivano milozvučna, ali svejedno su naš ponos bili i ostali. Uostalom, u čemu smo još peti u Europi? U rastu BDP-a sigurno nismo.

A Down under, daleko od blage zime, u domovini Aboridžina i bivšoj koloniji britanske Krune (kako li to samo romantično zvuči), toplinski udar je na vrhuncu. Australian Open također. A gdje je vrhunski tenis, tu su vjerojatno i Hrvati. Marin Čilić i Mate Pavić igraju završnicu i dok ovo čitate možda su i pobjednici. Opet na ponos, a nekima su dobar povod za pljuvanje i mržnju. Jer, u ovoj zemlji teško je biti pobjednik, pogotovo ako nisi u njoj rođen i ne plaćaš u njoj porez naš svagdašnji po kojem se mjeri ljubav prema domovini. Oni koji žive učahureni u vlastitom bijesu i nemiru žele to isto vidjeti i u svijetu oko sebe.

U Hrvatskoj, koja je po plaćenom oglasu full of life, ima toliko dobrih stvari koje se ne mogu kupiti ni platiti. Okreneš se oko sebe i vidiš. Puna je života, iako su mnogima koferi spremni i karta u ruci, iako je nekima kontejner jedini izvor prihoda. Tako malo je potrebno za osmijeh, još manje za očaj. Tesla je znao kako uhvatiti munju, nama je potrebna barem iskra koju nam netko uporno krade.


Foto: unsplash.com

Komentari

facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u