Vijesti

Što učiniti kad vas opeče meduza, ako stanete na ježa ili sretnete vlasulju?

Prilikom plivanja moguć je susret s meduzom, odnosno mnogo njih, na dnu možemo nagaziti na ježa, piše Novi list


Meduzine lovke

Meduze uglavnom žive u velikim plovama, koje mogu imati više stotina jedinki. Zato, pri susretu s meduzom, odnosno meduzama, rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama obično se kupač »sudari« s više meduza. Sreća je što meduze u našem dijelu Jadranskog mora nisu tako učestale, posebno ne one s jačim otrovom. Netko će, sada, postaviti pitanje: a što je s onim meduzama kojima je promjer klobuka metar i više, kojima su lovke dugačke nekoliko metara… Pustimo njih, on su daleko od nas, rijetko zalutaju u Jadran, uglavnom pojedinačno. Recimo još nešto što je dobro znati o meduzama. One se ne kreću samostalno, već plutaju i nose ih morske struje. Zato, prilikom njihova masovna pojavljivanja u Jadranskom moru najprije pohode našu obalu i otoke. Na talijansku stranu, eventualno, dospiju preživjeli ostaci.

Pri susretu s pojedinačnom meduzom, ako je pravodobno uočimo, lako se može izbjeći. Veliki problemi nastaju kad se iznenada nađemo okruženi masom meduza. Tada je praktički nemoguće od njih se obraniti. Pretjerano mlataranje rukama, u pokušaju da ih se otjera od sebe, rezultirat će još većim opeklinama. Otrov meduze na čovjekovoj koži izaziva crvenilo, plikove, osip i otekline, bol je slična bolu od opekline. Nastale promjene, pa čak i ožiljci mogu se zadržati mjesecima. Nakon »susreta« s meduzom većina ljudi reagira instinktivno i čine ono što ne smiju – mjesto dodira počnu trljati, nastojeći ukloniti lovke. Time, međutim, čine suprotno, još više ih utrljavaju u kožu. Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom.

Tim postupkom odstranjuju se lovke. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opeklina se polije octom, ili se na nju stavi octene obloge, da ne bi došlo do infekcije. Umjesto octa, može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugoga, što je lako moguće, na opeklinu se može pomokriti. Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opeklina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć liječnika.

Ježeve bodlje

Tijelo ježa je okruglo, ne baš loptasto, nego malo spljošteno. Boja je najčešće crna, ponekad smeđa. Čitavo tijelo prekriveno je bodljama, koje na vrhu imaju svojevrsne male štipaljke, a u njima se nalaze otrovne žlijezde. Jadranski jež u promjer naraste do 16 centimetara. Ako nekoga zanima, spomenimo i to – usta mu se nalaze s donje strane. U našem moru naselja ježa značajno su prorijeđena, a više ga nalazimo na hridinastom dnu obraslom zelenim algama.

Kad se nagazi na ježa riječ problem blagi je izraz. Da boli ne treba ni govoriti, a pokušaji vađenja bodlji uglavnom su bezuspješni. Ježeve bodlje su krhke, pa prilikom pokušaja izvlačenja pucaju i ostaju u nozi, iako bi ih trebalo što prije izvaditi. U tome će teško uspjeti i najvještiji liječnik, ali je ipak najbolje njemu se obratiti. U malim mjestima često ćemo dobiti preporuku da se obratimo nekom lokalnom znalcu, koji je vješt u takvim aktivnostima. Mnogi će se na to nasmijati, ali imam dobro iskustvo. Pitanje je da li nekadašnji stari »seoski doktori« imaju nasljednike vješte u baratanju iglom i znalce u pripravljanju biljnih »likarija«.

Više na Novi list.

 

 

Foto: Pixabay

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close