Što tražite živoga među mrtvima?

Vrijeme teče, sve se mijenja, proljeće tjera zimu, a ona se bori i vraća, kao da joj je malo ledenih okova i drhtavih srdaca, pa je, onako tašta, odlučila ostati, u ljudima zadržati hladnoću i nemir snova. Čovjek stoji, uspravan i vjeran, jer zna kako će svako vrijeme nestati i svaki trenutak prošlost postati, da je sadašnjost trenutak a budućnost dolazi i uvijek spretno izmakne. Čovjek će i otići, ali to je samo privid, on je i pod zemljom i visoko gore, nedokučiv i još slobodniji od vremena, duhom nenadmašiv, tajna nikad do kraja spoznata.

Na kraju vremena, u početku vremena, tamo gdje se vječnost rađa i gdje vječnost nikad ne umire, tajna biva vidljiva. Uvire svojemu Izvoru i postaje vrijeme u vremenu, tajna spoznajom taknuta i radost uskrsnim jutrom ispričana.

Uskrsno ozračje o kojem zbore brojni čestitari besmisleno je bez vjere u Krista uskrsloga, koji daruje mir i radost i odvaljuje kamen s groba naše duše.

Ne tražite živoga među mrtvima. Uskrsnu kako reče. Našoj nevjeri unatoč.