Moderna tradicija

Steži, veži i slušaj mene

Viktorija Rogić

Sezona je svadbi i proslava. Baš sam maloprije došla s jedne takve proslave i s nestrpljenjem čekam da podijelim ono o čemu sam na toj proslavi razmišljala. Kao što znate, na takvim većim proslavama uvijek ima onih koji znaju plesati, ali i onih koji ne znaju. Ti što ne znaju obično se hvataju u ona spontano nastala kola pa na kraju u tom jednom kolu bude nekoliko vrsta koraka, netko vuče na jednu stranu, netko na drugu i slično. Upravo me jedno takvo kolce danas podsjetilo da ja vama nisam pričala o našem ličkom kolu.

Zašto je ličko kolo specifično i zašto je nekoć bilo izrazito važno?

Kolo je dio hrvatske tradicijske kulture i gotovo pa svaki kraj ima svoje kolo. Ličko „gluvo kolo“ ili zapovjedno kolo karakteristično je zbog toga što se pleše bez glazbene podloge, odnosno pleše se „na suho“ te u smjeru kazaljke na satu. U svakom selu postojao je kolovođa. To je bio stasit muškarac koji je bio grlat, veseljak, zabavljač, ali i koji je dobro pjevao i plesao. Takav bi momak bio cijenjen i poštovan u selu. Njegova je uloga bila jako važna jer on vodi kolo, određuje izmjenu koraka te drži tempo čitavom kolu. O njegovoj važnosti mogu potvrditi i brojne pjesme ili stihovi u kojima je opjevan. Kolovođa bi obično uzviknuo „vataj se u kolo“ ili „steži veži i slušaj mene“, tada bi se ostatak počeo hvatati u kolo te bi čekali njegovu sljedeću naredbu. Kolovođa bi se ponekad, ovisno tko je sve bio u kolu, znao praviti još više važan pa bi prije početka kola znao reći „Ja sam Iva iz Otočca i ja komandujem ovin kolon, imate me slušat! Ki me ne bude slušal, iz kola van!“. To bi obično govorio kada bi u kolu bila djevojka koja mu se sviđa ili kada je bio neki momak kojeg je smatrao konkurencijom pa da mu malo i napakosti tako. Tu se uvijek znao naći i netko tko je bio zafrkant u društvu, ali i neko tko je ljubomoran na kolovođu, pa su ponekad znali iz kola doviknuti „ma vidi ga ča je opasan“ ili samo „aha“. Nakon toga kolo bi se počelo plesati. Kolovođa je obično kolo započeo komandom „I desna“ te bi stupnuo desnom nogom, a svi ostali za njim. To obično ne bi uspjelo iz prve, da svi u isto vrijeme stupnu, a tada bi kolovođa rekao „ne valja, ponovi“ ili „ne valja, još jednom“. Nakon toga kolo se krenulo vrtjeti s noge na nogu, a izmjena koraka bila je na kolovođinu zapovijed. Komande u ličkom kolu obično su bile, „napovrate, puska, u dva, u mestu, đikac, bjež ili sva tri s mesta, te svak’ voju“. Kolovođa je za vrijeme kola, osim komadni za promjenu koraka, znao povikati i „pazi ne greši“ „ljuljaj ljuljaj“, „ajmo brže“, „potegni kolo“, „uspori kolo“, „okreni kolo“ i sl.

Ličko kolo, iako nema komplicirane komande, izrazito je zahtjevno za ples. Lika je tvrda i gruba, a život u Lici bio je težak i surov pa se upravo ti elementi protežu i kroz plesanje. Ličko kolo plesalo se punim stopalima na podu te se dosta stupalo i udaralo u tlo. Čar ličkog kola upravo i je u blago pogrbljenom držanju i stupanju nogama. Znati plesati kolo bilo je jako važno zbog toga što se po plesanju moglo dosta toga zaključiti. Kod muškaraca bi se tijekom plesanja kola gledalo kako poskakuju te bi to izražavalo njihovu muževnost, dok se kod djevojaka gledala izdržljivost u kolu. Kolovođa je ponekad znao ponoviti neku komandu više puta pa je bilo onih djevojaka, ali i muškaraca, koji ne bi mogli izdržati te bi iz kola izlazili ranije. Ona djevojka koja bi ostala u kolu do kraja smatrala se izdržljivom i zdravom. Po kolu se također znalo i koja je djevojka za udaju, jer one koje nisu bile za udaju nisu se smjele ni hvatati u kolo.

Pjevanje u kolu također je bilo bitno jer se kroz pjesmu i ples moglo iskazati i ono što u svakodnevnom govoru nije bilo dopušteno. Tako su djevojke i momci jedni drugima iskazivali ljubav, sviđanje, ali bi se i šalili jedni s drugima. Pjevanjem takvih šaljivih stihova mogli su se vidjeti nečiji osjećaji, razmišljanje, ali i ljubomora. Komandn đikac bila je posebno zanimljiva jer bi se tu momci često znali sami uhvatiti u kolo te čim brže u skladu plesati đikac. Nakon đikca slijedila je komadna „svak’ svoju”. Ona je bila uvijek svima posebno zanimljiva jer se tu vidjelo tko se kome sviđa, momci bi prilazili djevojkama te izmjenično plesali u polukrug. One djevojke koje bi ostale bez para plesale bi lagano u mjestu dok kolovođa ne promijeni komandu. Kolovođa bi na kraju rekao „ustavi kolo“ što je značilo kraj kola, ali bi ponekad bilo i onih koji ne bi mogli više izdržati u kolu, ali ga nisu htjeli napustiti pa bi se izvukli na način „stani ja pokvari“ i tada bi svi stali.

Kolo se plesalo u raznim prilikama i situacijama. I na proslavama, i nedjeljom nakon mise, i za vrijeme blagdana, na prelima, a ponekad i na njivama nakon napornog posla. Bilo kako bilo, kolo je bilo od velike važnosti i bilo je način života, a cure i momci dugo bi se pripremali za plesanje u kolu.

Ličko kolo izražavalo je radost življenja i vedrinu duha unatoč teškom i surovom životu. Plesanjem kola osjećalo se zajedništvo društva. Danas, nažalost, ličko kolo odlazi u zaborav, a jako je mali broj onih koji ga poznaju i plešu.


Foto: Facebook Zavičajno društvo Sinac

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u