Stej, opus dej

Opet su svima puna usta brige za dobrobit naše djece, za njihovu sretnu budućnost u zemlji znanja, za njihovu moć u spoznaji svijeta i svemira i njihov hod prema uspjehu i slavi.

Djeca su naše blago, a naše je blago tamo gdje nam je srce, davno reče Jedan čije riječi bijahu zapisane u prašini i nijedan ih vjetar ne izbrisa. Nosimo djecu u njihaljkama svojih stremljenja i za njih smo opasni kad u ime slobode postanu projekcija naših želja. Djeca, koja nisu naša djeca nego su nam dar kojemu smo samo uzlet u beskrajnoj igri svemira, danas postaju paravan u bjesomučnoj borbi svjetonazora, oruđe u rukama vukova u janjećoj koži, svjetlonoša čije varljive parole blagoglagoljivo i zavodljivo gode.

Reforme su mnoge došle i prošle, zaogrnute ovom ili onom politikom, a ostale su generacije koje su stvarale i pokretale, pisale kredom ili unosile podatke izravno u tablet, nebitno.

I sutra će zablistati novi umovi, vođeni snagom odozgor, kao da su s nekog drugog planeta, što i jesu, jer su izdignuti iznad sjena pozemljara i nadilaze granice onih kojima smeta Djelo Božje s ove strane galaksije.

A sitne duše podići će transparente svoje nepismenosti i duhovne sljepoće i tjerati Životvorca daleko, što dalje.

Na blagdan Duhova mogu samo uskliknuti kao da sam se mladoga vina ponapio. Da me cijeli svijet razumije: Stej, opus dej!

 

---

Foto: pixabay