From Herzegovina with Love

Snijeg, Jelenko i materina pita s maslom

Marija Ćeškić

Snijeg u Hercegovini je senzacija. Tolika senzacija da se ovih dana, budući da je snijeg najavljen, ni o čemu drugom ni ne priča osim o njemu. Ni ne ulazi mi se na društvene mreže jer znam da ništa novo neću ni pročitati. Imali smo situaciju 2012., kada je nastao opći kolaps jer u ovim krajevima nismo naviknuti na snježne neprilike. Ipak, kad malo bolje razmislim, možda je i dobro što se ljudi ovoliko raduju snijegu. Ponovno postaju djeca, kada su im roditelji govorili da ne gledaju kroz prozor jer u protivnom neće napadati snijeg. Sjećam se, dok smo bili djeca, brat bi se prvi ujutro ustao i probudio nas vičući da je pao veliki snijeg. On i mater su se radovali dok ja nisam. Ne volim snijeg, odnosno ne znam hodati po snijegu. To rezultira padom, tako da izbjegavam i izaći iz kuće kad napada. A tek kad se krene topiti, pa se smrzne, ajme majko. Ja i snijeg smo na vi.

Ipak, ako pomislim na snjegove u djetinjstvu, uvijek me asocira na dvije lijepe stvari, a to su Jelenko i materina pita. Mi poslijeratna djeca smo se na snijegu igrali tako što bi pronašli neku padinu, plastične vreće napunili sijenom i na njima se spuštali niz padinu. Došli bi kući potpuno mokri i sretni. Obično bi se svake zime na TV-u prikazivao Jelenko, ali mi smo imali i VHS kazete (djeca neka proguglaju što je to) i gledali smo i tako Jelenka. Zanimljivo je što se Jelenka ne možeš zasititi. Mate i Bariša su uvijek smiješni, a potraga za lovokradicom napeta. Iako je film sniman u prošlom stoljeću, ono dječje je bezvremensko i neprolazno.

Osim Jelenka, nekako bi se uvijek namjestilo da bi mater pravila domaću slanu pitu kad je vani snijeg. Valjda kako čovjek ima više vremena kad je zatrpan, onda nekako i pita dođe na red. Što se tiče pita, Bosanci su majstori za sve vrste pita (bureke, krompirače, sirnice, zeljanice, jabukovače). Sjećam se jednom, prije neke dvije godine sam bila u Zagrebu u jednoj pekarni i došla je jedna cura i naručila burek sa višnjama. Da, nama iz ovih krajeva se diže kosa na glavi kad se burekom zove bilo što drugo osim pite sa mljevenim ili sjeckanim mesom.

U Hercegovini se pretežno prave pite sa krompirom i sirom. Moja mater je brđanka, sa Rujna i ona pravi posebnu, rujansku pitu. Umiješa se domaće tijesto od brašna, soli i vode. Moj savjet je da se doda par žlica ulja i topla voda u tijesto, te da se umiješa sa mikserom i nastavcima za dizano tijesto, odnosno spiralnim nastavcima. Takvo tijesto je u potpunosti glatko i nema grudica koje pri razvlačenju dovode do pucanja tijesta. Nije strašno i ako pukne, ionako će taj dio biti savijen. Tijesto se ostavi da malo počine i tada se razvalja potpuno tanko, prvo oklagijom, a kasnije razvijaju ‘plahte’ rukama, s tim da mi ne ostavljamo se tijesto potpuno osuši. U smjesu za ovu pitu ide ribani krompir, domaći svježi kravlji sir i na krupnije naribani suhi sir iz mijeha te sol i papar. Postoji verzija gdje se u smjesu dodaje i crveni luk, ali ja se držim ovog recepta. Smjesa se raspodijeli tanko po razvaljanom tijestu, prelije sa uljem i zarola se u rolu, ali sa obje strane. Ja osobne ne režem krajeve tijesta jer mi je to najslađe, ali može se odrezati te se pita peče do kraja.

Naravno, ne bi to bila hercegovačka pita da se ne prelije otopljenim domaćim maslom koje pustimo da lagano izgori jer je tako najljepše. Pitu jedemo sa jogurtom ili još bolje, domaćim jogurtom koji zovemo kiselina (naglasak je na prva dva sloga). Domaća materina pita je čudo, odličan obrok, pogotovo za hladne dane.

Ako ste ovih dana zatrpani snijegom (ili mu se bar nadate kao Hercegovci i Hercegovke), evo ideje. Domaća pita po herecgovačkom ili nekom drugom receptu-zamiješajte domaće tijesto i posvetite mu pažnju, polako, dajte sebi vremena da usavršite tehniku, zatim okupite ljude koje volite, pronađite epizode Jelenka i stvarajte uspomene. Jednog dana će vam biti drago. Jer se i priroda neka pobrine da nas uspori, da bi polako brinuli za sebe i ljude koje volimo. Ima čari u sporim stvarima. Samo što su nas ubrzali pa smo to lagano i zaboravili. Sreća pa ima Netko veći od nas tko svime tim upravlja.

Iz Hercegovine, s ljubavlju!

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u