ŠLJIVOVICA – pečenje rakije u Lici

Prije nekoliko tjedana spomenula sam čarobnu plavu voćku, zbog koje je jesen u Lici posebna, naravno radi se o  šljivi. Pričala sam o njenom iskorištavanju i što se najčešće od slastica s njom radi. No nešto još poznatije, a naše, od šljive ipak zaslužuje zaseban naslov, a to je što drugo nego upravo lička šljivovica.

U Lici je pečenje rakije kao i ostali veći poslovi planiran, odnosno unaprijed je dogovoreno kada će se peći i kod koga. Prije, baš kao i danas, nisu svi u selu imali kotao za pečenje rakije te se kotao posuđivao od kuće do kuće pa se zbog toga moralo unaprijed planirati i dogovarati kada će se i kod koga peći rakija. Pečenje rakije nije samo posao to je tradicija.

Za vrijeme pečenje okupili bi se prijatelji i susjedi a rakija se isprobavala i degustirala, pričalo bi se koliko je gradi čija rakija imala i čija je najbolja, te kome su šljive dobro rodile ove godine. Prisjećali bi se prijašnjih godina kada su šljive puno bolje rađale nego sada, također bi se prisjećali i koliko je jaka bila čija rakija. Znalo se tako kroz razgovor i šaliti i smijati zgodama i nezgodama za koje je upravo šljivovica bila kriva. Muškarci bi obično stajali oko kotla i nadmetali se u znanju i vještinama pečenja rakije i uvjeravali onog koji peče da posluša baš njega.

Netko bi bio zadužen za donošenje koma iz bačava , netko bi pripremao drva i ložio pod kotao, netko bi miješao kom u kotlu da ne zagori. Bilo je tu posla i moralo se paziti jer rakija je bila svetinja. Za to vrijeme bi  žene najčešće bile u kući i spremale hranu jer pečenje bi potrajalo i po nekoliko dana. Djeci bi pečenje rakije također bilo interesantno jer bi se potajice skrivali iza kotla i prvo gurali prste u novo pečenu rakiju te ih potom oblizivali smijući se jedni drugima kako im se mršte lica od ljutine rakije. Zatim bi lagali roditeljima kako to nisu radili, ne shvaćajući da ih rumeni obrazi odaju. Također bi im bilo zanimljivo gledati sami proces pečenja rakija, a još zanimljivije slušati priče o onim zgodama i nezgodama starijih.

Naravno u selu se uvijek znalo tko je majstor od rakije i čija je rakija uvijek bila najbolja, te bi se njega zvalo na svako pečenje rakije da upravo on da koji savjet i prvi proba rakiju koja se peče. Nakon završetka pečenja neki bi već bili pripiti od previše degustiranja, neki bi bili omamljeni mirisom rakije koja isparava iz kotla, te bi se tako znalo i zapjevati, ali i zaplesti oko kotla, posebno još ako bi netko od prisutnih i zasvirao. Druženje bi tako znalo potrajati i do dugo u noć, a sutradan sve ispočetka samo kod nekog drugog.

Lička šljivovica danas se peče na isti način kao što se i prije pekla, samo u puno manjim količinama. Danas još uvijek u Lici možemo vidjeti kotlove na dvorištima i društvo oko njega koje peče rakiju. Šljivovica je sveprisutna i nema kuće kod nas koja nema bar nekoliko boca rakije. Šljivovica se ne pije svakodnevno kao što se pila nekoć, ali se njome i dalje nazdravlja u nekim posebnim trenucima. Također kamo god pošli nosimo na poklon upravo šljivu, jer je ona i simbol i okus Like.

Zato dragi moji čitatelji koji niste iz Like ili niste nikad kušali našu šljivovicu navratite još kroz ovo jesensko doba do Like i probajte ali i doživite iskustvo pečenja rakije te naš izvorni okus. Šljivovica možda je jaka, ali grije, a svi znate koliko je u Lici hladno. Prema tome, ne dajmo tradiciji da se ukine i što drug na kraju reći, nego živjeliiiiii.

 

---

Foto: Youtube