Kako se glazba živjela nekoć

Primjećujemo li uopće koliko smo svakodnevno okruženi glazbom. Glazba se uvukla u naše živote i iz dana u dan nam ostavlja razne utiske. Htjeli mi to ili ne bez glazbe ne možemo. Ako niste tip osobe koja doma dok radi neke poslove, ili dok šeće gradom sluša glazbu, onda ju slušate dok ste u dućanu, kafiću ili autu, jer smo glazbom stalno i svugdje okruženi. Koliko ste se samo puta uhvatili da pjevušite pjesmu koja trenutno svira tu gdje se sad nalazite? Ja, jedno bezbroj puta. Glazba je tu negdje uvijek prisutna oko nas, a na nama samima je kako ćemo ju prihvatiti. Masu puta dok smo mrzovoljni, pospani, tužni ili samo umorni neka draga, vesela i živa pjesma nam u trenu može promijeniti i popraviti raspoloženje, dok s druge strane svi mi dok smo tužni imamo te neke pjesme koje slušamo jer nas podsjećaju na nekog ili nešto. Sve to je dokaz kako glazba, htjeli mi to ili ne, ipak ima veliki utjecaj na nas.

Što glazba danas zapravo predstavlja?

Danas većina ljudi tvrdi da bez glazbe ne bi mogli zamisli svoj život. Neki ju žive, a nekima je samo sredstvo zabave ili neka usputna popratna stvar. No većina pjesama danas nema dušu kakvu je nekoć imala. U gomili raznih izvođača, klapa, bendova i sl, danas je sve manje pjevača koji pjevaju srcem, većini je to samo obično zanimanje odnosno sredstvo zarade. Glazba je komercijalizirana, a pjevačima nije bitno da pjesma bude dobra, već je bitno samo da se od nje može zaraditi, odnosno da ima što više pregleda na youtube-u. Pjesme su pretežno dosta slične jedna drugoj, a tekstovi se svode na opisivanje pijanstva, izlaske, varanje i sl. Osim toga ljudi danas slušaju glazbu usput, dok negdje putuju ili nešto rade, te na raznim proslavama ili zabavama. Glazba je postala sredstvo opuštanja, ali uz neki popratni sadržaj poput alkohola i drugih pića, određenog prostora, vremena, ljudi i sl.

A kako se glazba slušala, živjela i pjevala nekoć?

Život se bez glazbe ni prije nije mogao zamisliti , ali se glazba uistinu živjela, a ljudi su stalno pjevali i osmišljavali nove instrumente i tekstove. Njihovo pjevanje nije bilo kao danas, samo po klubovima, kafićima ili na proslavama, već bi ljudi pjevali gdje god i kad god. Gdje god da su se sastali oni bi zapjevali, bilo to u parku, nečijem dvorištu, ispred crkve pa čak i u polju za vrijeme posla. Pjevalo se uvijek i svugdje, a tekstovi su bili posvećeni upravo onome što bi u tom trenutku radili. Na polju bi pjevali o sijenu, košnji trave, sijanju žita i sličnim poslovima, dok bi za vrijeme blagdana ili određenih svečanosti pjesme bile prilagođene tome. Ljudima je pjevanje bilo opuštanje, ništa im ljepše nije bilo nego sastati se i samo pjevati.

Lička najpoznatija pjesma upravo je lička ojkalica ili rozgalica koje su izvodili muškarci Danas je svima dobro poznata ona „ oj medvjede gorska životinjo“. Danas, nažalost, malo tko još zna ojkati onako kako se nekad pjevalo . No srećom postoje folklorna društva koju njeguju tradicijske običaje pa nam oni dočaraju kako je to nekoć izgledalo. Pjesme nekoć imale su više značenja nego danas jer se i drugačije živjelo i nije bilo medija i tehnike kojima su se mogle prenositi poruke pa su se poruke prenosile pjesmama. Pjesmama se iskazivala ljubav ili dragost prema nekome, pjesmama su momci pokazivali djevojkama koja im se sviđa, i one bi pjesmom njima odgovarale, pjevalo se još i o svekrvama, o veselju, obitelji, o svemu, a ako se kroz pjesmu netko s nekim i našalio to nije bilo zlonamjerno već simpatično. Kroz pjesme su se slale poruke, čestitke i zahvale. Kroz pjesmu se veselilo, tugovalo, ljubovalo i upoznavalo. Pjesma je prije bila sve, ona ne samo da je bila dio života, već je bila način života bila je medij i možda kao danas mobitel ili telefon ili tv.

Ljudi danas više ne pjevaju radosno kao što su nekoć pjevali niti se okupljaju radi pjevanja. Ako se žele opustiti puste pjesmu i slušaju i u većini slučajeva samuju.

A naša lička ojkalica iako zaštićena sve više postaje zaboravljena.

 

---

Foto: Zavičajno društvo Sinac facebook