Rodna ravnopravnost u dječjoj književnosti

Rodna ravnopravnost temeljno je pravo i zajednička vrijednost zemalja razvijenog svijeta, a za jačanje svijesti o važnosti politike spolne jednakosti u stvaranju demokratski i gospodarski razvijenog društva ključno je odgajati nove generacije osviještenih muškaraca i žena, u čemu jednu od odlučujućih uloga igra književnost, poruka je tribine ‘Rodna ravnopravnost u dječjoj književnosti’

Tribina je dio programa Zagreb Book Festivala (ZBF) koji se u organizaciji Naklade Ljevak održava od 18. do 24. svibnja u Muzeju za umjetnost i obrt.

Jedna od tema tribine, koju je moderirala kazališna kritičarka i teatrologinja Nataša Govedić, bila je u kolikoj mjeri književnost koristi stereotipove te koliko su književni likovi posrednici formativnog iskustva djeteta.

Da je književnost jedan od ključnih posrednika u promjeni uvriježenih stereotipova u interakciji djevojčica i dječaka te u konačnici u stvaranju društva jednakih temeljenog na različitostima, složila se izvršna direktorica Švedskog instituta za promidžbu švedske kulture u inozemstvu Annika Rembe.

‘Djeca razmišljaju izvan kutije – ona nemaju nikakvih ograničenja u tome što smatraju da se može a što ne može učiniti; za njih nije ništa nemoguće’, kazala je. Utoliko likovi s kojima se djeca mogu identificirati, koji im se kao uzori ponude kroz literaturu, itekako imaju moć promijeniti njihov način razmišljanja, smatra.

Jedan od takvih snažnih likova dječje književnosti diljem svijeta upravo je mala švedska junakinja Pipi Duga Čarapa, spisateljice Astrid Lindgren. ‘Njezina kreativnost i način razmišljanja, njezin otvoreni duh, imaju moć utjecanja na promjenu percepcije’, istaknula je Rembe.

Hrvatska književnica za djecu i mlade Sanja Polak smatra kako problem pada čitalačkih navika djece, što je jedan od problema s kojima se susreće suvremeni svijet, nije u tome da je literatura koja se djeci nudi loša ili nerazumljiva. Nije stvar u tome da djeca ne vole čitati, problem je što ona ne nauče dovoljno tehnike čitanja i razumijevanja pročitanog, zbog čega im onda predstavlja problem čitati književno djelo kada se s njime susretnu pa pokazuju otpor ili nevoljkost, kazala je.

Da bi se te tehnike uvježbale i da bi djeca postala kompetentni čitatelji, trebaju čitati svakodnevno, i to minimalno po dvadeset minuta ili u prosjeku 4-5 pet kartica teksta dnevno, upozorila je. Hrvatske čitanke zasad ne odgovaraju tim potrebama, što se tiče književnih sadržaja predviđenih kurikulumom, napomenula je nadalje Polak.

U tribini je sudjelovala i švedska spisateljica Kristina Ohlsson, gošća ZBF-a koja predstavlja svoj krimić ‘Pepeljuge’. Kazala je kako imati snažne ženske likove u svojim knjigama smatra svojom obvezom kao pisca. Stereotipi su u švedskoj književnosti jednako uobičajeni kao i drugdje, napomenula je Ohlsson. No nije ih nužno slijepo slijediti, smatra.

U nastavku ZBF-a održat će se još tribina ‘Ritam zločina – filozofsko-sociološki pristup kriminalu’ o povezanosti kriminala i društva u kojem živimo.

---

Tekst: tportal