Recenzija filma “The book thief”: Već ispričano, dosadno, nekreativno

Tamara Hodak 10. svibnja 2015. 10:59

1 minuta

The book thief još je jedan film ratne tematike koji nije ni po čemu poseban. Redatelj filma je Brian Percival čije se neiskustvo u režiranju filmova primijeti.

Skratit ću ovo jer stvarno nemam što izdvajati. Film se vrti oko života djevojčice tijekom Drugog svjetskog rata. Već sam u prethodnim recenzijama pisala kako je teško napraviti film koji već nije napravljen, da je prepričavanje ratnih priča iz perspektive pojedinca najrealnija slika tadašnje situacije, ali kad se to prikaže filmom, gube se emocije. Takva situacija dogodila se i u filmu The book thief.

Nisam se nikako mogla poistovjetiti gotovo ni s jednim likom. Izdvojiti mogu samo Hansa koji je igrao ulogu oca djevojčice. Unatoč ratu, imao je razumijevanja prema njoj i dobar pristup kakav je djetetu potreban. Dijete je ostalo bez svega i našlo se u novom domu, a on je znao kako joj ublažiti šok. Voljela je knjige i on joj je omogućio da čita i uči. Sve ostalo je već ispričano, neemotivno, dosadno, monotono, bez izazivanja reakcije.

Ja sam jedna od onih koji ne mogu sjediti dva sata na istom mjestu, osim ako me ne ozbiljno ne zainteresira nečim. Zamislite muku gledanja ovog filma. Film je stvarno dosadan. Djevojčica ostane bez mame, brata, posvojitelja, najboljeg prijatelja, doma, ma svega! Samo sam mislila: “Hvala Bogu, još 10 minuta do kraja filma.”

Pouka filma The book thief jest da je rat loš, a knjige su dobre. Koje otkriće! Previše je već filmova napravljeno o lošim ratovima i dobrim knjigama. Dobrih filmova! Pored kojih je The book thief neprimjetan.

Film je predug za temu koju opisuje. Pouka stoji, ali izrečena je na krivi način. Vjerovat ću da je odgovoran redatelj koji je režirao mali broj filmova te mu je potrebno više iskustva. Ili kreativnosti. Ako ste baš obožavatelj filmova o Drugom svjetskom ratu, pogledajte film, ali nemojte imati velika očekivanja. Svi vi ostali kojima je svejedno, odaberite nešto drugo.