Recenzija filma Babadook: Još jedan demon, još jedna ista priča…

Odlučim pogledati Babadook i očekujem klasičnu glupost jer su svi horor filmovi danas takvi. Naravno, ni ovaj nije bio ništa drukčiji.

Ali, onda krenem googlati kako bih provjerila zašto su svi zadovoljni filmom i gdje se krije taj faktor zadovoljstva. Gledam komentare i ne vjerujem. Znači, Babadook je klasika. Žena ima sina, kuću im zaposjedne nekakav demon i sad se oni ganjaju s njim. Wow! Ljudi su pokrenuli razgovore o odnosu majke i sina, o strašnoj priči, o originalnosti (?!?!), o suvremenosti filmske industrije… Izvlače se stvari koje ne postoje.

Mogu shvatiti da se ulazi u temu odnosa majke i klinca, ali kad vidite neuvjerljivo prikazan karakter, pogotovo dječakov, shvatit će te o čemu pričam kada spominjem izvlačenje nepostojećeg. Kakva strašna priča? Kakva originalnost? Pa demoni postoje u 98% horor filmova. Ako je ovo odraz suvremenosti filmske industrije, trenutnim redateljima savjetujem edukaciju gledanjem starih filmova, a onim budućim da se obrazuju prije nego što urone u filmske vode.

Kraj filma je neočekivan, da. Završetak radnje kakav vjerojatno nitko ne bi pretpostavio.

Ono što je meni zanimljivo je nastanak imena Babadook. Naime, Babadook je izveden od riječi Babaroga. Da, baš Babaroga. Također, Babadook je anagram izraza a bad book. Svidjela mi se slikovnica, moram priznati. Eto, ako je to najzanimljviji dio cijele priče, definitivno se primjeti nedostatak kvalitetnih horor filmova.

Možda sam ovaj put malo prekritična, ali razlog tome je činjenica da sam pogledala previše hororaca svih mogućih podžanrova, kratkometražnih, dugometražnih, starih, novih, kakvih god hoćete. Babadook nije dobar horor film.

Samo da napomenem da je redateljica filma, Jennifer Kent, režirala i Praščić Baby u gradu. Nema smisla.

Foto: rhiannoncdavies.wordpress.com