Razmišljam naglas – Svi smo mi u nečijim očima Ava Karabatić

Iva Biondić

Ava Karabatić

Eto naletjela jedna osoba, koja je postala etiketa za niz bedastih izjava. Upravo sada razmišljam koliko puta i sama bubnem neku blesavu rečenicu, pogotovo kada me neplanski zatekne neko pitanje. Pitam se koliko ljudi koje sam eto tek jednom u životu srela misle o meni da sam glupa zbog nekog nespretnog odgovora. Oni s kojima se češće družim znaju me, kako bi mi rekli „u dušu“ ili bar blizu nje pa se na moje besmislene odgovore slatko nasmiju bez ikakvih pomisli niti mijenjanja slike o meni. Tako je svakom od nas, a ne samo meni.

Pada mi evo na pamet jedan konkretan primjer:  Žena, poduzetnica, fakultetski obrazovana, jednom je prilikom pri izračunavanju cijene potrebnog matrijala potencijalnom kupcu umjesto 1300, bubnula 13 000. Lapsus linguae koji joj se dogodio nije ostao samo između nje i kupca, nego je isti razglasio to na sva zvona tipa „Aj ti reci, jedna obrazovana žena da pojma o računanju nema!“.

Zar je moguće da ljudi tako nekako nisko razmišljaju pa da o čovjeku koji je višeg stupnja obrazovanja očekuju da nikad u ničem ne pogriješi? Nažalost, gledajući malo oko sebe, a pogotovo razmišljanja ljudi nižeg stupnja obrazovanja, oni doista misle ako si završio fakultet da bi trebao bit sveznalica i nepogrešiv. Zapravo jedva čekaju da te ulove u nečem što ne znaš da ti se dobro sprdaju. Osobno nikad nisam klasificirala ljude po kategorijama što se obrazovanja tiče. Uvijek mi je bilo bitno da su ljudi, bez obzira na titule. No, moram priznat da sam se masu puta gadno opekla baš zbog takvog stava, ali bez obzira na sve i dalje ne ističem svoju veličinu nego se i dalje jednako ponašam prema svima. Jedino što sam učinila za sebe je da sam se odmakla od ljudi koji me ne znaju cijenit ko što ja cijenim njih. Što vrijeme ide dalje, to sam sigurnija da mi je odluka itekako dobra! Nedavno je jedan kolega rekao nešto što mi se baš zapiklo u sjećanje, a s čim bi zapravo mogla u jednoj rečenici opisati svoj sadašnji odnos prema ljudima: „Poštovane poštivam, a s onima drugima nemam posla!“. Bez obzira jesi li seljak, poduzetnik ili doktor znanosti, samo jedno je bitno, poštivanje međusobnih različitosti! Ne moram niti ukazivati da se unutar riječi „poštovan“ indirektno krije još jedna vrlo bitna riječ „pošten“.

Sjetim se vrlo često riječi koje mi je otac izgovorio kada me pokušavao odgovoriti od života na selu, „Jesi ti svjesna da ti tamo ne pripadaš? Sve svoje diplome moreš obisit u wc jer ti njih niko na selu neće cijeniti! Diplome te nisu naučile ni kopat,ni sadit, ni kidat štalu, ni plest, ni niš ča se na selu dela! TI ćeš za njih bit niko i niš!“  Nažalost, uglavnom je bio u pravu što se toga tiče i uglavnom su se te njegove riječi obistinile. U očima obitelji u koju sam došla, ja sam doista bila nešto tipa Ava Karabatić. Bili bi sretniji da sam, karikiram, mrkvu posadila nego li što sam bila u radnom odnosu, zaradila novac s kojim bi je kupila, a slobodno vrijeme provodila sa svojom djecom. No, hvala Bogu, duboko u sebi znala sam što sam i da se zovem Branka, a ne Ava! Upravo to i je ono najvažnije, da ti sam znaš tko si i što si! Što ljudi misle o tebi, hoće li cijeniti vrijednosti koje ti imaš usprkos tome što ih oni nemaju ili hoće li te podcjenjivati ili procjenjivati po nekom glupom ispadu, hoće li te nazivati kojekakvim imenima, zapravo je samo ogledalo njih samih. Zar ne?

Ava Karabatić samo je eto jedno ime i prezime, ali ipak živo biće koje se našlo dal u pravo ili krivo vrijeme na pravom ili krivom mjestu to ne znam, ali ime koje je postalo nazivnik svih gluposti koje su usta u stanju izbaciti. Da svojoj baki ili većini starijih ljudi u svom okruženju spomenem ime Ava oni bi me pitali „O dite, ki je vrag to? Da ni onaj prašak za veš?“. Svako društvo ima neku svoju zamjenu za nama poznatu Avu, pa će tako npr. reći „Jesi blesava ko ona Krznarićeva munjenka!“ (kako su npr. mene nazivali) ili „Ona iz okreta!“ i sl. No, kakva god imena imali ili kakve god usporedbe koristili, sve je to zapravo stvar svakog pojedinca. Moram bit malo egoistična pa reći, onaj tko se usudi reći da je netko poput mene, kojim god to nazivom izveo, tada zasigurno zna da je određenoj osobi dao najjaču usporedbu jer ipak treba znat bit baš toliko glup ko ja.

Jedno je sigurno: nikad ne možeš svima udovoljiti i biti takav da svima budeš dobar! Kakvo god dobro činio i što god bio, uvijek će bit onih u čijim ćeš očima bit tamo neka Ava Karabatić.


 

Tekst: Branka Pavlović
Foto: Screenshot YouTube

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u