Psihologinja savjetuje: kako smanjiti djetetov strah od dubina

Ako je tata vaterpolist, to ne znači da se sin ne smije bojati kupanja u dubokoj vodi, kaže psihologinja i dodaje da je strpljenje najbolji ‘trik’ za svladavanje straha od vode, piše 24sata.

Strah mališana od vode posebno je izražen kod velikih površina, poput mora i jezera, jer nema jasnih granica, što im je zastrašujuće.

Ovaj je strah uobičajen i javlja se oko druge godine.

“Treba istaknuti da strah treba nadvladati prije nego što uopće nastane. Kako se taj strah ne bi razvio, treba postupno s djetetom ulaziti u vodu počevši, primjerice kad se ono prvi put nalazi na plaži. Možemo se najprije prošetati, pokazati djetetu plažu, dati mu da dira pijesak, baca kamenčiće u vodu i slično” – savjetuje psihologinja Andrea Vlašić i dodaje da roditelji mogu napuhati i bazenčić te napuniti ga vodom, pri čemu opet treba paziti da je voda ugodno topla.

“Možemo se igrati s djetetom u plićaku ili u bazenčiću i pokazivati mu drugu djecu koja se veselo igraju – govori i napominje da djetetu treba pokazati pozitivne emocije jer ono povezuje situaciju s roditeljskim izrazima lica, a upravo promatrajući njih, ono uči kako se treba osjećati u kojoj situaciji.”

“Tek kad primijetite da je dijete spremno, zainteresirano, pokušajte ući i u more ili jezero. Ako je već razvilo strah, treba se vratiti na početne korake” – pojašnjava.

Dobro im je ponuditi sigurnosnu opremu, jer jedno dijete se osjeća sigurno s kolutom, a drugo s leptirićima… Treba se prilagoditi i pružiti mu osjećaj sigurnosti, kroz igru ga uvoditi u nove situacije, gdje će korak po korak probijati svoje granice. Ponekad odrasli, doduše u najboljoj namjeri, pokušavaju djetetov strah od vode riješiti tako da ga pogurnu ili bace u vodu, no takav pristup nije niti dobar niti poželjan.

“Ako silimo dijete na kupanje, ono će dalje biti prestrašeno, ali i bespomoćno jer upravo ona osoba koja djetetu treba uliti sigurnost – stvara mu još veći strah. Mi trebamo djetetu biti sigurno utočište, ali i poštovati njegovu jedinstvenu ličnost. Ako je otac, primjerice, vaterpolist, ne znači da se sin ne smije bojati kupanja u dubokoj vodi. S druge strane, ako dijete protiv njegove volje vučemo u situaciju koje se boji, učimo ga da treba zanemariti svoje osjećaje i ponašati se onako kako mu drugi ljudi odrede – pojašnjava te dodaje da je najbolji “trik” za svladavanje straha od vode – strpljenje.”

“Dijete se ne mora veselo brčkati u moru s dvije godine. Bilo bi lijepo da uživa s roditeljima u tom iskustvu, ali dok se to ne dogodi, možemo samo biti strpljivi i malo po malo ga pokušavati sitnicama zainteresirati i ohrabriti. Najviše će ga zainteresirati kad vidi da se roditelji zabavljaju.”

Ako je dijete razvilo snažan strah nakon nekog lošeg iskustva, dodaje psihologinja Vlašić, odlazak stručnoj osobi je uvijek dobra ideja.

Strah će nestati ako ne prskate i ne silite dijete da uđe u vodu

1. Budite strpljivi, ne prisiljavajte dijete da ulazi u jezero ili more ako ono to ne želi i pritom to jasno pokazuje plakanjem ili bježi od vas.

2. Iako vam se čini da ćete ga zainteresirati za igru u vodi ako ga malo poprskate, nemojte to činiti jer tako možete samo produbiti strah.

3. Djeci je najvažniji osjećaj sigurnosti zato ih nemojte naglo spuštati u vodu jer tako gube kontakt s tlom i pritom se osjećaju nesigurno.

4. Kroz igru i istraživanje do željenih rezultata: Dajte djetetu vremena da se samo upozna s vodom i radostima kupanja.

5. Nabavite im pomagala pri plivanju. Neka će se djeca sigurno osjećati s kolutom za plivanje, a neka uz takozvane leptiriće.

6. Ne uspijete li pomoći djetetu da odagna strah i zavoli vodu, možete ga upisati u školu plivanja, savjetuje psihologinja.

7. Svako dijete ima svoj tempo svladavanja različitih vještina. Poštujte ga, a ono će vam samo pokazati kad je steklo sigurnost.

Više na 24sata.