Priopćenje predsjedništva HGU: Medijski istup i Deklaracija HDU

Hrvatska diskografska udruga (HDU) izašla je u javnost s dopisom pod nazivom“Deklaracija o zaštiti digitalnog tržišta hrvatske glazbe” i sa izjavom za medije.

U njoj pozivaju izvođače da zaštite razvoj digitalnog tržišta, i to tako da odustanu od svojih zakonskih prava, i prihvate činjenicu da će od distribucije glazbe na internetu zarađivati samo diskografi, dok će izvođačima eventualno pasti pokoja mrvica sa stola od tog najvećeg, i potencijalno najbogatijeg tržišta u povijesti svijeta. Digitalno tržište u Hrvatskoj inače već funkcionira gotovo dvije godine i hrvatski diskografi, prema nama dostupnim informacijama, primaju prilične svote od Deezera, prvog globalnog servisa koji je započeo s ponudom glazbe u Republici Hrvatskoj.

Koliko se sve ovo odrazilo na vaš osobni život i zaradu možete provjeriti na svom žiro računu.

U svom priopćenju diskografi spominju mogućnost povlačenja digitalnih servisa iz Hrvatske, ukoliko se implementira Cjenik i novi način naplate koji predlaže HUZIP.

Da malo pojasnimo kako trenutno funkcionira omjer prihoda od digitalne trgovine glazbom – prema jednom istraživanju objavljenom u Francuskoj, od 9,99 eura koliko stoji Premium pretplata za streaming servis Spotify, svi glavni izvođači, na svim snimkama koje preslušate tijekom mjeseca, međusobno dijele tek 40 centi! Prateći glazbenici ne dobivaju ništa. Ukupno autorima i izvođačima pripada okvirno oko 1,40 euro, što znači da razni posrednici dijele preostalih 8.59 eura. Imajte na umu – ovo se događa u digitalnoj eri, kad bi trošak “posredovanja” između kreativaca i krajnjeg korisnika (slušatelja glazbe), zbog razvoja tehnologije, trebao biti najniži u povijesti. Slično je kod iTunesa: od iznosa 1,99 eura po pjesmi, glavni izvođači dobivaju prosječno 8 centi, a prateći glazbenici opet ništa.

Upravo zbog te neodrživosti sadašnje situacije pokrenuta je na EU razini akcija “Fair Internet for performers”, i zahtjev da se, u ovom posve novom modelu distribucije glazbe, zakonodavno zaštite izvođači i njihova prava na pravičnu naknadu na internetu. Kad bi se na tom francuskom modelu primijenila HUZIP-ova tarifa, svim izvođačima od Spotifyja pripalo bi 2,5 Eura, a od iTunesa 50 centi. Pritom usluga tih servisa ne bi trebala biti nimalo skuplja za krajnjeg korisnika (tj. slušatelja), niti bi došlo do dvostruke naplate prava, kao što to navode diskografi u svojoj objavi. Naime, izvođači traže  samo preraspodjelu postojećih prihoda između diskografa i izvođača, i to istu onakvu kakva je do sad vrijedila, i još uvijek vrijedi za korištenje snimaka  na radijskim postajama, na TV-u, kod malih korisnika, i u mnogim drugim oblicima korištenja glazbe. Riječ je o zakonom definiranom omjeru raspodjele naknade – 50:50 – između izvođača i diskografa.

U Hrvatskoj je situacija za izvođače još i mnogo gora nego što je to pokazalo francusko istraživanje. Diskografi nemaju uredne i jasne ugovore s izvođačima i ne isplaćuju naknadu od interneta čak ni mnogim glavnim izvođačima. Uz to, izvođači u pravilu ne dobivaju nikakva izvješća, iz kojih bi bilo jasno koliko su korištene njihove snimke i koliko je to korištenje naplaćeno. Sve u svemu, diskografi pokušavaju jednostavno prebrisati izvođače kao važan, pa i ključan faktor  glazbenog “businessa”, a zaštita “digitalnog tržišta hrvatske glazbe” se u deklaraciji HDU-a svela isključivo na zaštitu interesa diskografa, kao da su oni ta “hrvatska glazba”.

HUZIP i HGU odavno su inicirali pregovore s diskografskom udrugom HDU, u želji da se međusobni odnosi na digitalnom tržištu utvrde dogovorno. Tijekom gotovo četiri godine pregovora nudila su se razna kompromisna rješenja, kako bi u digitalnu revoluciju hrvatska glazba krenula ujedinjena, možda i s vlastitim digitalnim servisom, i tako za sebe isposlovala najbolje moguće uvjete na tržištu. Konačni prijedlog bio je da se naknada s interneta naplaćuje zajednički i dijeli u omjeru 4 (diskografi): 3 (izvođači) : 3 (autori).  Na tu opciju pristali su Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) te HGU i HUZIP, kao predstavnici autora i izvođača, no HDU je takvu podjelu odbio, tvrdeći da je glazba “njihov business”, a ne naš.

Čim su pregovori propali diskografi su jednostrano i protuzakonito “izručili” pjesme i albume Deezeru (i to pod, po našem uvjerenju, krajnje nepovoljnim uvjetima), uvjeravajući pritom Deezer da uopće ne treba pregovarati s izvođačima, jer su izvođači – navodno – sva svoja zakonska prava ugovorno prenijeli na diskografe. To bi značilo da su izvođači, primjerice, 1960. ili 1970. godine ugovorno prenijeli diskografima pravo za korištenje njihovih izvedaba na internetu, desetljećima prije nego što je Internet uopće izmišljen. Kako je duhovito na jednoj društvenoj mreži napisao jedan glazbenik, direktori diskografskih kuća vole svake godine voziti najnoviji model auta, a istovremeno vole zauvijek “voziti” ugovor iz 1960. godine. Kada smo zatražili da diskografi taj navodni prijenos prava dokažu konkretnim ugovorima, diskografi su ih odbili dati na uvid HUZIP-u i HGU, pa čak i neovisnoj pravnoj komisiji koju su izvođači i diskografi zajednički imenovali. Zaključci komisije u mnogočemu su potvrdili stavove izvođačkih udruga – da diskografi nemaju pravo prodavati snimke na internetu bez izričite dozvole svih izvođača na snimci – no diskografi se na te zaključke uopće nisu obazirali te su nastavili jamčiti Deezeru da raspolažu pravima svih izvođača čije se snimke nalaze u ponudi Deezera.

HUZIP i HGU u nekoliko su navrata upozoravali Deezer i T-Com da nelegalno distribuiraju snimke te da zatraže uvid u ugovore na osnovi kojih su im diskografi prenijeli prava izvođača kojima uopće ne raspolažu. Nakon što su se Deezer i T-Com oglušili na naše zahtjeve, Upravni odbor HUZIP-a, uz jednoglasnu suglasnost Odbora za glazbu HUZIP-a, donio je odluku da HUZIP pokrene sudsku tužbu protiv Deezera i T-Coma, zbog neovlaštene i nelegalne distribucije snimaka putem glazbenog servisa Deezer. Ta je tužba spremna i pokrenuti će se već početkom lipnja. Ako Deezer zbog te tužbe zaista odluči napustiti hrvatsko tržište nama će biti iznimno žao, ali to će biti isključivo odgovornost diskografa koji su namjerno doveli Deezer u zabludu. Dokaz da je tome tako, i da su diskografi znali da se lažno legitimiraju pred Deezerom kao vlasnici izvođačkih prava, je činjenica da su pojedini diskografi pokušavali raznim manevrima iznuditi od izvođača potpis, kojim bi se izvođači, bez ikakve naknade, retrogradno i zauvijek odrekli svih svojih prava u korist diskografa. Dakle, pokušavali su čistim nasiljem i ucjenama natjerati izvođače da im prepišu prava, za koja su odavno jamčili Deezeru da njima već raspolažu.

Do ovog trenutka je točno 6.483 hrvatskih glazbenika potpisalo punomoć HUZIP-u i ovlastilo ga da ih štiti na digitalnom tržištu. Dakle, ovdje nije riječ samo o zakonskom pravu već i o ugovornoj obvezi HUZIP-a da zaštiti interese svojih članova! Naša namjera nipošto nije spriječiti širenje i napredovanje digitalnog tržišta u RH, kao što to diskografi pokušavaju insinuirati u svom obraćanju javnosti. Štoviše, izvođačke udruge misle da je  to tržište definitivno svjetla budućnost autora i izvođača, ali iskreno sumnjamo da je to tržište i budućnost diskografa, ukoliko se oni žurno ne transformiraju u novi oblik servisa glazbenika, i ukoliko ne prihvate izvođače kao svoje jednakopravne partnere, umjesto da ih tretiraju kao loše plaćene, ili čak neplaćene  najamne radnike. Nažalost, iz svega do sada viđenog, jedan dio diskografa i dalje inzistira na nepravednim, gotovo robovlasničkim ugovorima, i životu od doživotne “rente”, i to ne samo od vlastitih prihoda već i otimajući  prihod koji po zakonu i po pravdi pripada glazbenicima.

Svi smo svjedoci da je takav odnos dijela diskografa prema izvođačima doveo do sasvim novog trenda – izvođači (a i autori) postaju svjesni da se više ne trguje nosačima zvuka nego isključivo pravima na snimci, te u sve većem broju postaju vlastiti izdavači. Time, osim izvođačkih, zadržavaju za sebe i tzv. diskografska prava, a uslugu promocije, koju su do sad plaćali diskografima, ostvaruju putem neke od PR agencija. Proizvodnja i distribucija snimke danas ni izbliza ne košta kao u vrijeme kad su postojali skupi studiji, tvornice ploča i kamioni koji su razvozili robu po dućanima. Potrebna je zaista minimalna investicija da se izvođač od (izrabljivanog) “najamnog radnika”  pretvori u poduzetnika te da  počne postavljati uvjete drugima, umjesto da je prisiljen potpisivati nepovoljne ugovore, u kojima najčešće mora pokloniti diskografu snimku koju je sam platio. Diskografska prava traju 70 godina od objave snimke, i u tom razdoblju svaka iole uspješnija snimka će od komercijalizacije tih prava višestruko vratiti početnu investiciju.

Uvjereni smo da je put sukoba s izvođačima (pa i autorima), koji su diskografi izabrali, duboko pogrešan, i da će svi oni koji se ne prilagode novom vremenu i novim okolnostima vrlo skoro propasti. Uostalom, nestankom “diska” i sama riječ diskografija postaje anakronizam, pa je logično i da diskografi nestanu s povijesne pozornice, a pojave se neke nove tvrtke, koje će biti bolja i više prijateljska potpora glazbi i glazbenicima u njihovim karijerama. Izvođači žele uspješno i unosno digitalno tržište, po mjeri svih sudionika koji su sudjelovali u stvaranju uspjeha neke pjesme, i vlasnika svih prava na snimci te pjesme. To znači da smo bitni mi – izvođači i autori – jer se preko digitalnih servisa prodaje naša glazba, naš trud, rad i naš talent.  Digitalna prodaja glazbe  u svojim omjerima mora biti fer i transparentna, zastupati interese onih koji su je stvarali.

Naravno da je diskografima u interesu zauzeti se deklaracijom za digitalnu prodaju glazbe, jer oni su trenutno jedini koji od te prodaje imaju koristi! Digitalna prodaja glazbe u Hrvatskoj nije ugrožena time što izvođači traže svoja prava, i svoj novac, nego time što diskografi sada neovlašteno naplaćuju od Deezera i novac izvođača, i ne žele dogovor po kojem bi izvođačima pripalo ono što im, i po zakonu i po pravdi, zasluženo pripada. Mi želimo razvoj digitalnog tržišta glazbe, ali uz poštene uvjete za one koji su svojom kreativnošću izgradili i diskografiju, i kompletnu glazbenu industriju, a sada  svojim kreativnim sadržajem gradimo i Internet, kao najveću industriju u povijesti svijeta. Digitalno tržište na kojem kreativci uopće ne zarađuju, ili zarađuju mrvice s bogatog stola, nas zaista ne zanima. Svi će naši napori biti usmjereni u razvoj drukčijeg i pravednijeg tržišta, na kojem će kreativci biti na vrhu, a ne na dnu hranidbenog lanca.

---

 

Tekst: Hrvatska glazbena unija
Foto:antenazadar.hr