PRIČA O LIČKIM POSKOCIMA: Znate li koja je svrha roga na vrhu njuške poskoka?

LIKACLUB

U proljeće cvijeće počinje cvasti i mnoge životinje, probuđene iz zimskog sna, postaju aktivne


Poskok (Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758)) je najveći član obitelji poskoka prisutnih u Hrvatskoj. U prosjeku, može doseći duljinu između 60 i 80 cm, (vrlo) rijetko više, unatoč tome što se može čuti u medijima. Osnovna boja tijela varira od svijetlo sive do tamno smeđe. Zelenkaste, žućkaste, ružičaste i crvenkaste nijanse mogu biti prisutne, dok je moguće da je pojedini primjerak potpuno crvenkast, narančast, bjelkasto-siv i, iznimno rijetko, potpuno crn. Duž gornjeg dijela tijela je karakterističan cik-cak uzorak, koji je gotovo jednako promjenjiv kao i osnovna boja. On služi i kao kamuflaža i kao upozorenje potencijalnim predatorima. Na vrhu njuške je još jedna prepoznatljiva značajka ove vrste – mekani rog pokriven ljuskama. Koja je njegova svrha? Nitko ne zna!

Ova vrsta živi na suhim i toplim, poželjno stjenovitim staništima gotovo po cijeloj Hrvatskoj – osobito u mediteranskom dijelu zemlje, ali i u unutrašnjosti, poput Like, Hrvatskog zagorja i Kalnika, ali je nema u Slavoniji, Podravini, Baranji i brdima oko Požege. Velike nadmorske visine nisu problem – može se naći od razine mora do najviših vrhova Dinare i Velebita. Poskok se hrani malim sisavcima kao što su miševi ili štakori, a igraju vitalnu ulogu u kontroli populacije tih vrsta. Također se hrani gušterima, pticama, pa čak i drugim zmijama. Zakonom je strogo zaštićen u Hrvatskoj – nezakonito je uhvatiti, povrijediti, ubiti, zadržati, prodati, uništiti njegovo stanište itd.!

Naš mali prijatelj pokriven krljuštima je i tema legendi, sa intrigantnim folklorom oko njega. Priča koja se odnosi na ime “poskok” (doslovno “preskoči”, “skoči”), odnosi se na mit da ova vrsta može skočiti, i do nekoliko metara, i zadati smrtonosni ugriz. Naravno, ne može skočiti. Ali je otrovan, dakle, ako naiđete na jednog, najbolje je da ga ostavite na miru – NIJE mu namjera napasti vas, ali će se braniti ako mu ne ostavite nijednu drugu opciju! Jednostavno se držite na sigurnoj udaljenosti (duljina zmije je u redu, jedan do dva metra je više nego dovoljno) i pričekajte da se zmija sama udalji, ili jednostavno prođite mirno pored nje, uz zadržavanje sigurne udaljenosti. Možete uslikati sliku ili dvije, pokazati svojim prijateljima i obitelji … i svakako bi bilo lijepo da podijelite svoje otkriće s nama!

Što napraviti u slučaju ugriza?

U slučaju ugriza, mogu se pojaviti različite nuspojave, rijetko čak i smrt. Ako dođe do ugriza, treba  se pristupiti davanju prve pomoći. Ozlijeđena osoba bi trebala smanjiti svoje pokrete i te je potrebno upitati osobu pitati osjeća li mučninu i vrtoglavica, i pozvati hitnu službu. Ako je ugriz na primjer na ruci, može doći do utrnuća i oteklina, a ozlijeđenu osobu treba odvesti u bolnicu, radi nazdora situacije. Protuotrov se ne smije nikada dati izvan bolnice! U većini slučajeva to uopće nije potrebno. U svakom slučaju, nikada ne smijete paničariti!

 

 

Trenutno radimo na tri odvojene populacije – jednoj na vrućem mediteranskom otoku na razini mora, jednoj u Lici na oko 1000 metara nadmorske visine i prigradskoj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na oko 300-400 metara nadmorske visine. Osim prikupljanja prijeko potrebnih podataka za očuvanje ove vrste, znatiželjni smo otkriti kako su se prilagodili životu u takvim različitim okruženjima.

Poziv za slanje fotografija Biologeru

Fotografirali ste zmiju negdje u Hrvatskoj? Ne znate koja je to vrsta? Želite podijeliti svoje otkriće? Slobodno ih pošaljite na [email protected]! Neovisno o tome što pošaljete, također će biti uključeno u javno dostupnu bazu podataka Biologer.hr, koju održava Udruga Hyla. Prihvaćaju se i zapisi o drugim gmazovima i vodozemcima koji se nalaze u Hrvatskoj. Pogledajte biologer.hr za više detalja.


Foto: The Plitvice Times, Mladen Zadravec, Roman Cesarec, Katarina Terlević

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u