Ponos i predrasude

Nevezano za Jane Austen, u bitci kako razumjeti dobre i loše strane vlastitih predrasuda naletio sam na zanimljivu generalizaciju. Predrasude nerijetko potiču djelovanja na temelju neobjektivnih zaključaka, ali potiču kakva takva djelovanja.

“Vi ste samo ovce što skupljaju boce, dok oni glume lovce i kradu vam novce.” Na stranu depresivna realnost koju oslikavaju bosanska reperica Sassja i voklano instrunentalni punk folk wellness sastav Brkovi, da, nerijetko smo u ulozi ovaca.

Prirodnim razvojem kroz odrastanje i socijalizaciju dođemo do zaključka kako najčešće nije loša ideja raditi isto što i drugi rade. To nam je prvi mehanizam učenja, po modelu. Nažalost ta spoznaja, bez obzira što je jako stara, nerijetko se koristi sebično i eto lovaca, eto lavova, eto parazita, kako se uzme.

Prevelik je zalogaj demistificirati zašto ljudi rade to što rade, ali da se zaključiti kako se predvidivo ponašanje može iskoristiti u nečiju tuđu korist i kako je predvidivo ponašanje nerijetko vođeno nekom predrasudom.

Neki dan naletio sam na video u kojem program, znači umjetna inteligencija, pobjeđuje čovjeka u relativno kompleksnoj igri. Krajnje demotivirajuće, program je, slično kao što se desilo i u šahu jednostavno superiorniji u odnosu na najbolje svjetske igrače.

Da se zamisliš, ne treba nam puno, umjetna inteligencija pokazala se superiornom  u svakoj igri kojoj smo precizno uspjeli definirati pravila. Jedino što nas donekle drži konkurentnima na tržištu rada je na prvi pogled to što ne znamo definirati precizno kako i zašto ponekad radimo to što radimo.

Problem razvoja umjetne inteligencije djelomično leži i u tome što se čovjek teško može oteti mislima koje ga vežu za vlastito tijelo. Živčani sustav je optimiziran da radi u korist preživljavanja nečega što ima ruke i noge, mozak i srce, teško nam je definirati stvari ne imajući to na umu.

U jednu ruku blagoslov, u drugu prokletstvo, da nam se lakše mentalno rastati sa ograničenjima vlastite percepcije, vjerojatno bi već stvorili strojeve koji bi bili miljama ispred nas po stupnju razvoja. Strojeve kojima pojam muškarac, žena, udovi, organi ne bi značili previše.

Hoće li nas trenutak lišenja ponosa i predrasuda koštati postojanja ili će biti veliki korak naprijed, hmm? Ne znam, više me strah nego što sam impresioniran.