SVEMU UNATOČ

Počinje stresno razdoblje za svakog poštenog građanina

Plamenko

Hrvati su, opće je poznato, prvaci u spajanju. Posebno u dvije discipline – spajanju kraja s krajem i spajanju ponedjeljka s utorkom ili četvrtka s petkom. Naravno, kad se o blagdanima ili praznicima radi. U prvoj napreduju iz dana u dan, nema te taktike koja nije prokušana, a iznova se pojavi novi trik. Neki žive na kupusu, drugi na mesu. U prosjeku- na sarmi, a sarma je najbolja treći ili četvrti dan, ovisno o količini. Nije loše, pa taman kupus, zbog ove ili one elementarne nepogode ili uvoza iz Rumunjske, koštao više od mesa.

Što se spajanja neradnih dana tiče, tu smo nenadmašni u svemiru pa i šire. I Puljak bi se složio da smo stvoreni za spajanje. Toliko da je šteta što tjedan traje samo sedam dana. Problemčić može biti jedino blagdan u srijedu, ali ne toliki da mu mi, Hrvati, ne bismo doskočili. Uvijek se možeš prehladiti, uganuti zglob ili dobiti upalu zuba i stvar je riješena. Ako si dobar sa svojim liječnikom, a jesi. Ako slučajno nisi, tu je uvijek djed koji umire po tko zna koji put, zašto ne i sto puta dnevno, baš kao u pjesmi?

Uz svako slavlje neizbježan je i roštilj, a pošto volimo biti prvaci u svemu, može i u roštiljanju. Svibanj i lipanj su kao stvoreni za tu sportsku aktivnost. Em si na otvorenom, em si sit. Bolje ne može, osim ako je kišno razdoblje, za što najčešće optužujemo Vakulu, jer on je taj koji vedri i oblači. I tako se pretvaramo u sretnu naciju, sa Žujom u ruci i kranjskom u želucu, slaveći sve i svašta, iako mnogi ne razlikuju Tijelovo od Dana antifašističke borbe, na primjer. Zar uopće postoji razlika? Važno je da se ne radi, pa makar naši antife morali istrpjeti svečane procesije gradskim ulicama (a sekularna smo država), ili većina građana one koji se po šumama i gorama šlepaju pod antifašizmom, kruhom njihovim svagdašnjim.

Pred nama je, dakle, naporno razdoblje spajanja. Radni lipanj možemo mirne duše prekrižiti zbog događaja koji je sa spajanjem posve spojiv. Pogađate, riječ je o nogometnom Svjetskom nogometnom prvenstvu. E, ako to preživimo, stvarno nam premca nema. Vrijeme kukanja i žalovanja ostavit ćemo za neka radnija vremena. Odmorimo se, nije da nismo zaslužili. Važno je da rade barem oni koji nas zastupaju, dragi naši kvorumaši i rukopodizači.

I da. Potpišite ako još niste. Sad ili šutite zauvijek.

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u