Integralne muesli

Za one kojih više nema i za one koji su još ovdje

Laura Troha

Nakon Svih svetih groblja su uređena, ukrašena, lampiona i cvjetnih aranžmana ima na gotovo svakom grobu. Ja imam naviku groblje obići navečer. Obično je manja gužva nego danju, a miris cvijeća i voska stvara neku čudnovatu ugodu. Da, ugodu. Vrlo čudna riječ za opisati groblje, ali ja sam od malena na groblju pronalazila mir.

Lampioni osvjetljavaju stazu koja vodi do onih koje već neko vrijeme nismo vidjeli. Iako ih posjećujemo i molitve posvećujemo na blagdan Svih svetih, danas je zapravo spomendan svih vjernih mrtvih, Dušni dan.

Mnogi njeguju uspomenu na pokojne samo uoči ovih blagdana, a drugih dana u godini sjete ih se rijetko ili nikako. Bude mi zato vrlo smiješno vidjeti kako se kupuju ukrasi i pažljivo biraju lampioni.

Prije par dana ušla sam u trgovinu. Uzela sam jedan lampion. Izgubila sam nekoliko osoba koje su mi mnogo značile, ali sam fizički predaleko od mjesta gdje oni počivaju pa im na zajedničkom mjestu zapalim jednu zajedničku svijeću.

Pored mene bile su neke mlade djevojke. Pažljivo su birale ukrase, kao da će kititi bor za Božić. Mučilo ih je koji je cvijet ljepši, koja boja se slaže s njime, koji lampion će više odgovarati?

I ja pažljivo biram svijeću. Pažljivo biram što jednostavniji cvijet. Znam da onima kojima odlazim u posjetu taj ukras i poklon na grobu ne znači baš ništa.

Na groblje odlazim punog srca. Ondje idem u miru, noseći puno više od lampiona i cvijeća. Zalijem zemlju i pokušavam sabrati sva sjećanja. Trudim se održavati slike živima, trudim se voljeti uspomene i živjeti s njima svaki dan.

Groblje obiđem svaki put kad sam u rodnom gradu. Ponekad svratim praznih ruku, u prolazu, stanem tamo radi svojeg mira. Nitko ne mora znati da sam bila. Ostavim koju kap suze i nabacim osmijeh na odlasku.

U redu je ukrasiti grob, ali postoji nešto puno važnije. Lako je biti heroj nakon bitke. Lako je brinuti tih par dana o urednosti i aranžmanima. Lako je pokazati ostatku svijeta da vodiš brigu oko svojih pokojnih. No, jesi li tom pokojnom dao ljubav i pažnju koju mu poklanjaš sad kad ga nema?

Ponekad zaboravimo što je život. I bolesni i zdravi odlaze. Neki poginu, neki se ubiju, neke nam ljude bolest prerano uzme. Neki ljudi dočekaju starost i samo zaspu. Mnogo je načina za odlazak. Nikad ne znamo kad je čije vrijeme, a baš bi nas upravo to trebalo potaknuti da radimo stvari zbog kojih nećemo žaliti.

Živote onih do kojih nam je stalo trebamo ispuniti ljubavlju. Trebamo pokazati njima, a ne svijetu, koliko volimo. Tek tad vaš aranžman ima smisao.

Koliko često obilazite svoje stare? Koliko ste puta roditeljima rekli koliko ste im zahvalni na svemu što čine za vas? Ne morate izgovarati da volite, ali pokazujte to. Nemojte da vam datumi budu podsjetnik za neke ljubavi.

Ne čekajte rođendane, godišnjice, blagdane i imendane da biste poklonili minute svojeg života i svoje misli nekome. Neka vam bude srce vodič kroz život. Otvorite srce onima koji u njemu imaju svoje mjesto, neka znaju gdje pripadaju.

I ja mogu danas dobiti buket. Uvenuti će. Zapaliti ću svijeću koja će izgorjeti. Mogu ukrasiti prozore poklonjenim cvijećem da svi susjedi vide koliko sam voljena, ali hoće li to mene doista učiniti voljenom?

Sve će uvenuti, izgorjeti, sve se potrošiti može, može se ukrasti, no ljubav i uspomene ne može vam oduzeti nitko. S time idite na groblje, neka to bude vaš poklon prije svega. S time idite živima u goste. Paket kave i čokolada u celofanu nisu ništa ako ne ulazite u kuću s raširenim rukama koje čekaju zagrljaj.

Sjetite se danas onih koji vam nedostaju. Zagrlite iz srcem i nosite u svim danima u godini.

A sad, sad se okrenite onima koji još dišu i recite im danas koliko ste sretni što su ovdje. Jednom ih neće biti, jednom ni nas više biti neće.


Foto: pexels

Komentari

facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u