On, Oni, Ono
Crveni baloni lebde na svim strananama svijeta. Klaunovi marširaju ulicama, straše sve redom i nije nam svejedno. Ono se vratilo, tjera strah u kosti, s namještenim osmijehom i ljupkim glasom prikrada se i progoni nas u snovima. Horor priča postala je najisplativiji holivudski projekt desetljeća, ljubitelji žanra došli su na svoje. Napokon. Nakon tolikih promašaja pošten horor na velikim ekranima.
Crveno-zelene boje naših života, putujući s nama kroz život izgubile su sjaj i postale blijeda silueta promašenih investicija, izgubljenih ulaganja i pohlepnih očekivanja. Moglo se što se htjelo, ali ne i u nedogled. Ovo što gledamo u hrvatskoj zbilji i nema neku poveznicu s Onim, osim namještenog osmijeha i mamljenja nas vječitih siromaha u raskoš šarenih polica, nevjerojatnih sniženja za umirovljenike, K-plus ukusa i ponekog crva, visoko kvalitetne ribe iz Kine, domaćeg krumpira iz Srbije i svježeg, tek ubranog, voća iz Španjolske.
Vapaj zaigranog Ivice dira izravno u hrvatsko srce i suznih očiju supatimo s a stanarom Kulmerovih dvora. Nije on kriv što su mu oni dopustili da on postane ono što jest. Pa su okrenuli priču i sad jedni drugima izmiču stolac nad omčom taštine.
Igrači su to vrhunske razine, vješti dribleri i manipulatori, čudnovati skup lešinara koji jedni od drugih žive dok mi odlazimo u tuđe jasle.
I tako nam je kako nam je, jer smo klimavci zadovoljni mrvicama sa stola gospodara. U zemlji onih gdje su oni i on srasli u Ono, nije se za čuditi tolikoj zaradi u mutnoj projekciji farse i tragikomedije na hrvatski način.
Dajmo mu da živi i radi, ipak su režije skupe. A jednom gazda, vazda gazda. Pa makar i skromne cvjećarnice.
Vidimo se.
U nekoj novoj horor priči.
Foto: pixabay