Kolumne

Nije ljubav pura ili živjeli su Valentinovo do kraja života

Prošli tjedan se slavilo Valentinovo. I kao i svake godine, društvo se podijeli na dvije struje: ZA i PROTIV. Jedni ne mogu zamisliti da ga ne slave sa svojom polovicom, dok drugi govore da nije ljubav samo taj dan nego bi trebala biti cijele godine. Ja osobno ne volim ni jednu ni drugu krajnost. Koliko s jedne strane ne preferiram da se taj dan glumi ljubav samo za taj dan, ne volim ni kad se pišu puste filozofske rasprave što ljubav jest i nije i na taj način se ponižava one koji su poslali cvijeće i druge poklone dragim osobama taj dan. Da, cvijeće je lijepo poslati kao znak pažnje i češće, ali fino je i kad se baš taj dan pošalje (i dobije). Zašto sad u lijepoj stvari tražiti nešto loše, ako sam možda ne možeš uživati u istom? Mi žene se prvo bunimo da nemamo dovoljno prava, a onda kad nam jedan dan u godini donose poklone, mi opet tražimo dlaku u jajetu. Divno je primiti poklon, kad god, pa tako i na Valentinovo. A to je li nečija ljubav iskrena ili nije, stvarno nemam kad ulaziti u takve analize, a i iskreno, ako nije moja stvar, onda nije moja stvar.

Valentinovo u Hercegovini se odvija kao i u svakom drugom gradu na svijetu. Srca, ruže, bombonjere, večere. Dvije struje, ZA i (uvik) KONTRA. Sutradan se više nitko ni ne sjeća. I tako do iduće godine. Pa čija ljubav preživi. Postoji u Hercegovini izreka koja objašnjava mnogo toga, a ona glasi: ‘Nije ljubav pura.’ Pura je tradicionalno hercegovačko jelo, inače kuhana palenta koja se služi sa lučnicom. Težačko je to jelo, jelo siromašnih. Ljubav nije pura pa da je svatko ima. Puru sam ukratko spominjala u prethodnim kolumnama, ali u ovoj želim podrobno opisati njeno pripremanje.

Osim toga, lijepo je kad možeš vidjeti i doživjeti primjere prave ljubavi u svojoj okolini. O ljubavi se puno priča, pogotovo oko Valentinova, ali gledati i vidjeti ljude koji su živjeli Valentinovo svaki dan i to njih 18263, odnosno 50 godina, te kad možeš svjedočiti proslavi zlatnog pira prave ljubavi, u tjednu kad se slavi Valentinovo, to je tek poseban osjećaj. Osjećaj zbog kojeg se osjećaš uistinu zahvalan i počašćen. I taknut. Ovo je priča o spravljanju pure. I o njima. Ljubi i Mileni.

1. ZAVRITI 1 L VODE.


Upoznali su se kad je njemu bilo 21, a njoj 19 godina, na fešti na Kočerinu. Tada je sve počelo, krenulo i traje. Dogodi se tako da se duše prepoznaju, bez da tijela išta govore. Prepoznaju se i ohrabre. Da skupa krenu u avanturu zvanu život. Ne moj, ne tvoj, nego naš. Ruku pod ruku, koje su skupa držali na križu kad su se zakleli na ljubav. I nikad ih nisu razdvojili. Dan po dan, korak po korak.

Da bi se pura uspješno pripremila, na 1 l vode ide 750 g kukuruznog brašna. Ovo je omjer koji puru na kraju čini zrnatom. Za one koji nikad nisu probali hercegovačku puru, teksturom jako podsjeća na kus-kus. Može se pripremiti kremasta, ali prava hercegovačka pura je zrnasta, ili kako mi kažemo, ‘prospita’.

2. POSOLITI VODU I DODATI KUKURUZNO BRAŠNO.

Svi smo ljudi i griješimo, slabi smo, nekad povrijedimo one koji najmanje to zaslužuju. Ali ovih dvoje ljudi, koje poznajem cijeli svoj život, a i mater cijeli njezin život, budući da su joj stric i strina, nikad nismo vidjeli ljute ili bahate jedno prema drugom. Uvijek i u svemu zajedno, uvijek razumni jedno prema drugome. Kad je jedno sretno, ono drugo pjeva. Kad jedno boli, ono drugo osjeća. Znam da zvuči nestvarno, ali je uistinu tako. Ljubo i Milena su primjer prave i čiste ljubavi.
Dok se pura kuha, potrebno je povremeno miješati, te pokriti poklopcem, da sva tekućina isparava, tako da postane zrnasta. Ne zaboraviti svako malo promješati, jer zna zagarati pri dnu.

3. KUHANU PURU POSLUŽITI SA LUČNICOM.

U nedjelju smo slavili 50. godišnjicu braka Ljube i Milene. Misu je predvodio isti svećenik koji ih je i vjenčao, fra Petar Krasić (za one koji su bili u Masnoj Luci, na Blidinju, znaju o kome govorim). Ljubo je nabavio novo prstenje i ponovno ih razmjenio sa svojom Milenom. Izgledali su tako mlado i sretno. A mi smo malo plakali. I divili se. I poželjeli jednog dana isto. Nekoga voljeti 50 godina duže, 50 godina više, 50 godina zauvijek.

Lučnica se pravi od mješavine topljenog domaćeg masla, domaćeg jogurta i paste od češnjaka. Lučnica je hercegovački bešamel, koji se poslužuje i sa kidanim hercegovačkim uštipcima, ili sa pireom od krompira. Lučnica je najbolja stvar na svijetu, ali je ne jedeš svaki dan (oprezno ako ćete se kretati među narodom, češnjak je u pitanju).

Nije ljubav pura. Ali ako je prava, opstaje i ako je samo pura na stolu. Znam jedne koji su to dokazali. I živjeli su Valentinovo do kraja života. (19. veljače 1968. – 19. veljače 2018)

Iz Hercegovine, s ljubavlju (a ima je, vjerujte mi)!

 

Foto: Ljubo Sesar-privatna zbirka; Foto-video studio Zoka

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close