From Herzegovina with Love

Nekom` si med i slatko grožđe

Marija Ćeškić

Dolazim neki dan u trgovinu i pjevam pozdrav. Smije se ekipa u trgovini i govorim im: “Nisam na drogi, samo je Sunce vani!”. Dok sam bila mlađa i nisam nešto primjećivala vremenske (ne)prilike. Zadnjih godina ne mogu dočekati proljeće i sunčano vrijeme. Nakon tmurne zime, Sunce mi dođe kao pogonsko gorivo za cijeli dan. A proljeće u Hercegovini je posebno lijepo. Valjda zbog svjetlosti, koju opisa i sam Andrić. Nije ni čudo da se u Hercegovini po pola dana pije kava negdje na terasi. Sunce je opojno i čudesno. Liječi. Kad smo već kod teme svjetlosti i zdravlja, sjetih se da nijednom dosad nisam spominjala hercegovački zlatni eliksir zdravlja – hercegovački med.

Prije nekih mjesec dana pijem kavu sa prijateljem koji se bavi proizvodnjom meda i priča mi kako ga je netom prije zvao prijatelj i nudio mu 50 eura za jednu staklenku meda, dok je cijena meda oko 10 eura. Mogao mu je nuditi i 500 eura, budući da je prodao sav med koji je proizveo prošle godine, a godina prije nije bila najplodnija.

Hercegovački med je jedan od dva napoznatija u jugoistočnoj Europi, zbog svojih aromatičnih svojstava i nezagađenog zemljišta na kojem se nalaze pčele. Nedostatak drvenstog raslinja je doveo do toga da se pčele koncentriraju na cvjetne travne vrste, otprilike njih 3700 različitih vrsta, kojih samo Bosni i Hercegovini ima više od polovice uopće poznatih u cijeloj jugoistočnoj regiji. Na taj način se dobije med jakog i aromatičnog mirisa. Hercegovčaki med se može podijeliti na vrste s obzirom na bilje čija aroma prevladava u okusu samog meda, a to je livadski med, med od vrijeska, med od kadulje. Med je, osim hrane, i lijek u Hercegovini. Koristi se i za unutarnju i za vanjsku primjenu. Med izvlači bolest van. Ja osobno med jedem na kruhu sa maslacem i jedem ga u smoothijima od voća, jogurta i žitarica. Priznajem, nisam ga voljela kao dijete. Ali kao i sve, s godinama čovjek krene cijeniti kvalitetu. S tim da ovdje ni okus nije za baciti.

Med me podsjeća na vino. Proizvodnja meda mi je nekako aristokratska, uzvišen posao i zvanje. Nije mala stvar proizvoditi najsavršeniji produkt prirode, koji sadrži gotovo sve tvari koje grade ljudski organizam. Ipak, opet mi je najzanimljivija ona psihološka narav proizvodnje meda. Koliko je strpljenja potrebno da se dočeka onaj zadnji, finalni proizvod od zlata. I opet sam mišljenja, kao i za vino, ne može loš čovjek praviti dobro vino i dobar med. A pogotovo opet smatram kako sam se rodila u blagoslovljenoj zemlji koja stvara tako savršene plodove prirode. I neizmjerno sam zahvalna. I na Suncu, i na proljeću, i na vinu, i na medu, i na svemu što ova zemlja daje. Imamo sve predispozicije da budemo Raj na zemlji. Još samo da svi to prepoznamo. Zagrnuti rukavi nam nisu strani pojam. Ni srce koje odustaje. Možda samo malo životnog meda da shvatimo gdje živimo.

Ako budete prolazili kroz Hercegovinu, moći ćete vidjeti štandove uz put gdje ljudi prodaju između ostaloga i med. Zaustavite se. Potražite eliksir zlata. Ponesite ga doma. Glavni sastojci: Sunce, cvijeće i ljubav.

Iz medne Hercegovine, sa suncem i ljubavlju!

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u