Kolumne

Ja ne mogu drugo nego da ga ljubim

U sretnim danima djetinjstva, razigrani na livadama i skriveni u šumskoj kolibi spletenoj od granja, držali smo svoj dio svemira na dlanu i u njemu snivali i ljubili život. U kosi nam se igrala bura s Čvrsnice i Veleža, trčali smo zaoranim brazdama i ljubili mirisnu crvenicu, osluškivali cvrčke u ljetnoj noći i bezbrižno grlili sunčeve zrake u zalasku.

Naš je svijet bio nogomet. Ta čarobna igra, posve jednostavna, bila je dio naše svakodnevice. Svaka čast kaubojima i Indijancima, ali zaigrati lopte uvijek je bila posebna radost, pa taman satima, do iznemoglosti, igrali jedan na jedan protiv brata ili prijatelja, pucali i branili između dva kamena, bacali se u blatu, gulili koljena i materi zadavali glavobolju. Ushićeno smo iščekivali djeda iz Njemačke, em što nam je bio drag, em što smo znali da će nam donijeti novu bubamaru, onu s kojom se igralo na Svjetskom prvenstvu u Meksiku. Ta je bila najbolja. Tada nismo znali, ali živjeli smo romantičnu stranu ovoga sporta, njegove početke i svrhu. Reklo bi se- čista ljubav.

Odrastali smo uz velikane poput Maradone, a moje prvo sjećanje pamti čarobnjaka iz Mostara, Baku Sliškovića. Preko njega zavoljeh jedan klub, ne onaj iz susjedstva, nego onaj stotinjak kilometara dalje, podno bilih vrhova Mosora i Kozjaka.
I to je bila ljubav na prvi pogled, potvrđena na poljudskom travnjaku u velikom trenutku klupske povijesti, kad je klubu vraćen izvorni grb.

Nikad nisam bio navijač kojemu je njegov klub životni smisao, ali uvijek je imao posebno mjesto u mojemu srcu, od gimnazijskih preko studentskih dana do danas. Zbog njega sam upadao u nevolje, skrivao se po tramvajima i kraj naplatnih kućica u Lučkom, a dvaput čak, ni kriv ni dužan, dobio po glavi. I sada, dok moj život teče zagrebačkim ulicama, udišući ljubav ovoga grada, u meni je hajdučka vrlet i ne da joj se van.

Nikada neću razumijeti da je netko spreman zbog voljenoga kluba drugome nanijeti zlo. To su već stvari za dublje analize, kao i činjenica da u ovim grubim danima nogomet prestaje biti strastvena igra, a sve više tržište i bankomat.

Ipak, dovoljno mi je znati da, osim ljudi, i Hajduk živi vječno. Za sve ostalo tu je Mastercard.

 

Foto: unsplash.com

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close