More izgubljenih kriterija

Krivi konteksti rade nauštrb društva. Imaju moć. Kakvu? U trenutku kada bi htio da te netko shvati. Tvoju marljivost, trud, zalaganje i odricanje, a kontekst tada kaže: “Ne!” Okrene ti leđa pogleda u nekog drugog i kaže: “Tebe ću kako bih pobrkao iovako pobrkano društvo.” I tako na vrat na nos, a ti se snađi.

Vrućine su se nadvile nad gradom i zvone kraj semestra. Neki su tijekom godine bili marljivi i odlaze svojim kućama, a neke tek čeka posao. Postoji i ona treća kategorija – stipendisti. Ipak, također ih možemo podijeliti u dvije kategorije:

1. One koji ih zaslužuju
2. Promašeni kontekst

Kroz čitavi tjedan s prijateljicom razgovaram o ovoj temi. Ta ustrajna i marljiva djevojka pokušala je napraviti sve kako bi rasteretila prihode vlastita kućanstva. K’o kakva pčelica vraćala bi se s posla za knjigu, naravno, ne samo zbog novčanih benefita, no ne treba li se izvrsnost nagraditi? Ne znači li stimulirati mlade, ambiciozne ljude ujedno i poticati njihovu borbu? U ovom sumornom svijetu gdje je stipendija njihov kontekst.

Gledajte sad ovo? U Hrvatskoj se stimuliraju sportaši, neovisno o njihovom školskom uspjehu. Poticati dijete da bude sportaš lakše je, no poticati ga da sjedi za knjigom. Sve govori tomu u prilog. Moja prijateljica studira na privatnom fakultetu i nije sportaš, no neki od njenih kolega jesu. Njen prosjek je 5.0, njihov nerijetko daleko slabiji. Ipak, njihova borba nije žustra k’o njena jer tamo gdje ne bi trebala biti ona je promašeni kontekst. Zašto? Zato što varijabla uspjeha nije institucionalizirana.

Topao je dan. Znojan se vraćam doma, otvaram mobitel i nailazim na zanimljiv članak baš na danu temu. U članku je stajalo:

Čini se kako se u Hrvatskoj izvrsnost ne nagrađuje već kažnjava. Barem je tako u slučaju jedne splitske studentice, koja je zbog primanja dekanove nagrade u iznosu od 2.000 kuna na kućnu adresu primila kaznu u iznosu od 5.000 kuna. Naime, bila je prijavljena kao porezna olakšica svojim roditeljima te prekoračila limit prihoda propisan Pravilnikom, piše srednja.hr

Još jednom sam se razljutio. Apsurdno. Država u ovom slučaju nije prepoznala ovu kategoriju izvrsnosti, no izvrsnost u sportu opet jest jer je pravilnikom nametnuto kako se izvrsnost u sportu (čitaj nagrade) ne oporezuje na ovaj način i to je definirano u Pravilniku o porezu na dohodak.

Degradacija po načelu izvrsnosti jer jedna izvrsnost ne vrijedi koliko vrijedi druga. Vratimo se na promašeni kontekst, a znate što je to? Sveučilište je institucija gdje je ocjena nametnuta kao mjerilo tvoje uspješnosti, ali 70% stipendijskog fonda odlazi na sportaše neovisno o njihovom uspjehu na fakultetu, a sve zbog vršenja svrsishodne promocije jer bitno je da je Pero Perić prvak u streličarstvu s prosjekom 3.4, a Ana ima 5.0 i financira si studij jer njeni roditelji nisu u mogućnosti. O Peri će pisati, a o Ani neće. Pero će dobiti stipendiju, a Ana će i dalje slagati cipele za satnicu od 20 kuna.

Odjava. Bye!

 

---

Foto: pixabay.com