Mladić u potrazi za gospođom Logikom

Uzeo sam razmišljati o nama. Mladima. Često nas ukrašavaju kojekakvim epitetima. Ponekad smo lijeni, a ponekad se lijenost poistovjećuje s pasivnošću. Trivijalno je govoriti koliko se negativistički obrušavaju na nas. Nerijetko ne izdvajaju vrijeme kako bi te saslušali, a samo otvaranje usta i potreba da se obraniš kulminira oštrogrudnim prijezirom. Ja ipak volim reći kako zaista, ali zaista jest nešto trulo u državi Danskoj. Hrvatskoj, oprostite. U Danskoj mentalitet ne prožima njihova stremljenja, ne žvače ih i ispljune. Oprostite još jednom! Tako sam se susreo s ljudima koji su imali ozbiljnu namjeru da se aktiviraju tijekom studentskih dana, no toliko puta su ih odbili da su motivaciju pospremili u najskrivenije mentalne duplje. Odlučili su brijati samo faks jer im referencu u životopisu skoro nisu dopustili.

Mi mladi smo nesigurni, a našu nesigurnost ne uzimaju u obzir. Tko? Svi ti poslodavci koji izmišljaju uvjete koje kao osoba u razvoju moraš zadovoljiti. Tako od tebe nauštrb traže aktivno služenje nekoliko jezika u govoru i pismu, nerijetko i za rad u lokalnoj krčmi ako nude satnicu od 25 kn. Ako ideš na tečaj, ne vrijedi. Izvrsna informatička pismenost je također tražena vještina, pa čak i ako ćeš izdavati samo račune. Možeš slagati, ipak selekcijski postupci će trajati toliko dok ne pronađeš prvu sijedu. Mislit ćeš da je to zato što nisi mogao savladati računovodstvo kod luckastog dalmoša, ali nije. I sutkinja Judy bi bila na njegovoj strani. Ovi što traže studenta u korisničkoj podršci su daleko relevantniji slučaj. Kažeš im da možeš raditi šest sati i voljan si učiti. Slažeš da znaš tri jezika jer si se zadnji put opekao, a na kraju nisu povjerovali, ali, wait, opet ćeš tjedno tramvajem proći grad kako bi dospio na neko suludo testiranje. Selekcijsko, naravno i naravno za studentiće. Na kraju nisi kompetentan jer nisi znao tko je zabio pobjednički gol na utakmici Hrvatske i Bjelorusije. Požele ti tako više sreće drugi put, a tvoj CV će spremiti u bazu podataka i javiti ti se 90% nikada (čast izuzetcima). Još pogubnije je kada za novinarski posao na portalu dobiješ odbijenicu jer, pazi, uzeli su studente čija je struka bliže zdravstvenim temama, ne uzimajući u obzir kako zapošljavaju studente i kako pozitivna diskriminacija za studente društvenih znanosti ovdje podržava motive da ih ipak studiraju.

Iako stojim uz to da nismo uvijek dovoljno aktivni, te da nam je ocjena na studiju nerijetko i najveće (dosadno) postignuće, uviđam i nesrazmjeran broj nelogičnosti. Ne dočekuju nas ni ti odrasli sa zagrljajem, a sve o čemu slušamo su radoznale selekcije i naravno kada fulaš, sumnjat ćeš. Sumnjat ćeš u svoje izbore, donesene odluke i izbor svoga zvanja, a oni neće znati da sumnjaš.

A zašto?

Primjer 1. sam već naveo, primjer 2., Rijeka. Studentska udruga. Pošalji CV, predstavi se pred “širokim” auditorijem voditelja koji poznaju tvog (protu)kandidata, kolegicu koja je za udrugu, pazi, čula od voditelja. Nisi izabran za volontiranje jer studirajući medicinu nisi našao dovoljno vremena skupljati iskustvo, a sada kada ti je raspored malo rasterećen i kada si daješ prostora za isto, odbiju te. Odbiju te jer si tijekom tri godine u rokovima rješavao ispite i nikada nisi upisao parcijalu.

U svemu logičnom puno nelogičnog. Skupio si ocjene vodeći se taktikom iz Pokemona ili apliciraš na novinarsko radno mjesto, jednom te odbiju jer nisi upisao parcijalu, a drugi puta jer studiraš društvene znanosti.

GDJE JE NESTALA GOSPOĐA LOGIKA?

 

 

---

Foto: unsplash.com