Mjesta na svijetu na koja ne smiju stupiti žene

Sveta Gora, odnosno Atos, grčki je poluotok površine 390 kvadratnih kilometara i je najveće područje na svijetu na koje ne smiju stupiti žene, ali niti ženske životinje. Zabrana potječe još iz srednjeg vijeka.

Ipak, 2008. na područje Svete Gore ušlo je oko 500 prosvjednika među kojima su bile i žene. Oni su prosvjedovali jer smatraju da manastiri prisvajaju javne površine. Policija je tada prioćila da će možda protiv šest žena koje su ušla u prostor Svete Gore pokrenuti sudski postupak. Prema grčkim propisima, žene koje uđu na taj prostor mogu dobiti kaznu zatvora od dva do 12 mjeseci.

Feminističke grupe su tražile ukidanje takvog zakona, a isto je od Grčke tražio i Europski parlament 2002. i 2003. no bez uspjeha. Ako netko želi posjetiti planinu Atos mora prvo poslati kopiju putovnice uredu za hodočasnike koji dopušta dolazak najviše stotinu pravoslavnih i deset nepravoslavnih posjetitelja. Oni mogu tri noći ostati u jednom od 20 samostana na poluotoku. Žene smiju pak ostati samo u najbližoj luci. Sveta Gora smatra se jednim velikim samostanom i najednostavniji način čuvanja celibata je bio da se zabrani pristup ženama.

Ženama je zabranjen pristup i u hram Sabarimal u Indiji. To je ženama zabranjeno već 400 godina. No zadnje vrijeme na sudovima u Indiji vode se postupci kojima se traži ukidanje zakona. U hram ne smiju žene stare između deset i pedeset godina odnsno u periodu menstrualnog ciklusa.

Žene se ne smiju niti penjati na planinu Omine u Japanu koja je pod zaštitom UNESCO-a. Točnije žene smiju hodati nekim planinarskim rutama, ali im je zabranjeno popeti se i ući u hram na vrhu planine. Riječ je o zastarjelom vjerovanju prema kojem bi žene svojom zavodljivom prirodom mogle odvući muške hodočasnike od njihovih asketskih zadataka. Iako žene danas teško netko bude spriječio da uđu u hram, lokalno stanovništvo na to i dalje ne gleda baš blagonaklono pa se turistkinjama ne preporuča da pokušavaju “pomicati granice”.

Pročitajte više na 24sata.hr

 

---

Foto: wikimedia commons