LJETNE LIČKE PRIČE Ivan Mance: “Nadamo se i vjerujemo u kosinjsku budućnost jer Kosinj jest mjesto prve tiskare u Hrvata te područje najvećih i autohtonih vinograda u Ličana”

Branka Pavlović

Čovjek koji se bavi problematikom Kosinja već više od deset godina, autor knjige Kosinj-izvorište hrvatske tiskane riječi, te suradnik u još nekoliko knjiga, čovjek kojeg smo već spominjali u kontekstu navedene knjige, dio je današnje Ličke priče zahvaljujući svojoj novoj knjizi. No, krenimo ispočetka…


Ivan Mance rođen je 29. lipnja 1975. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu (2005.) smjer: zaštita na radu, a akademski stupanj magistra znanosti (2011.) stekao je na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, Sveučilište u Zagrebu, na poslijediplomskom studiju Menadžment poslovnih sustava. Profesionalno se više od dvadeset godina bavi poslovima integralne sigurnosti (zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, tjelesno-tehnička zaštita), a trinaest godina radi na poslovima voditelja službe zaštite na radu, prvo u tvrtki Intereuropa d.o.o, potom u HP – Hrvatska pošta d.d. Danas u HP- Hrvatska pošta d.d. radi na poslovima koordinatora za podršku IT-u.

Na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu izabran je u nastavno zvanje predavača u području tehničkih znanosti te je jedno vrijeme držao kolegij Zaštita na radu u laboratoriju na studiju Sanitarno inženjerstvo. Stručno se usavršavao veći dio radnog vijeka završivši cijeli niz državnih i međunarodnih certificiranih programa, od kojih navodimo važnije: državni stručni ispit za stručnjaka zaštite na radu; državni stručni ispit za odgovornu osobu za zaštitu od požara; državni stručni ispit za voditelja tima za izradu procjene ugroženosti od požara; ispit za vatrogasnog časnika I. klase; interni auditor prema normi EN ISO 14001:2004(9); Lead auditor prema normi BS OHSAS 18001:2009; Lead auditor prema normi ISO/IEC 27001:2013.

Problematikom Kosinja, poglavito u kontekstu lokaliteta prve tiskare u Hrvata krajem XV. stoljeća, bavim se više od deset godina, o čemu sam napisao i objavio knjigu: Kosinj – izvorište hrvatske tiskane riječi (2013.). Uz to, surađivao sam autorskim radovima u još dvije knjige: Crkva hrvatskih mučenika na Udbini – od ideje do ostvarenja (2016.) te Leksikon Ličana (2017.). Autor sam ili suautor 16 publiciranih radova u području integralne sigurnosti i informacijskih znanosti, od čega je 8 znanstvenih i 8 stručnih radova.

Bio je u organizacijskim odborima više znanstveno-stručnih konferencija i simpozija iz područja integralne sigurnosti, član je više državnih i međunarodnih udruga, a za svoj dosadašnji rad uvršten je u biografsku enciklopediju Who is Who u Hrvatskoj (2012.) te je nagrađen državnim priznanjem za Postignuća u zaštiti života i zdravlja radnika na radu te unaprjeđenje sustava zaštite na radu u Republici Hrvatskoj (2015.).

Znanstveno-istraživački i stručni interes gradim u području integralne sigurnosti, informacijske sigurnosti, povijesti Like i inkunabulistici.

O Kosinju i novoj knjizi Ivan kaže:

Kosin, Cosin, Khesin, Rhesin, Rheisin, Rusin, Rheissin, Kusin, Cossin, Cuchin, Kasin, Kossin i Kossini do sada su utvrđeni toponimi Kosinja na geografskim kartama od 1528. (Tabula Hungariae) do 1881. god. (Oesterreich-Ungarisc Monarchie).  Dakle, kartografi od 16. do kraja 19. st., vrlo često su prikazivali Kosinj različitim toponimima, a kojima su naziv Kosinja rastezali gotovo do neprepoznatljivosti, no ipak su imali potrebu ucrtati Kosinj na svojim kartama. Tu se gotovo sigurno zrcali određena posebnost ili osebujnost Kosinja. Možda je to ista ona osebujnost, kojom ga Ivan (Anž) VIII. Frankopan Brinjski naziva „Kosinj osebujni“. S obzirom na to da znamo za cijeli niz kartografskih, povijesnih i drugih pokazatelja koji Kosinj postavljaju kao lokalitet naše prve tiskare, tu bi osebujnost Kosinja trebalo tražiti upravo u mogućem tiskanju naših inkunabula.

Novu posebnost Kosinja i kosinjskoga kraja donose autori na stranicama ove knjige. Tako se u ovoj knjizi, po prvi put u cjelokupnoj literaturi, daje sveobuhvatno istraživanje kosinjskih vinograda, loza i vitikulture. Istraživanje prikazano u ovoj knjizi, čini nekoliko istraživačkih dijelova. Prvo je obavljen terenski rad u analizi živućih ostataka kosinjskih loza jednog vinograda u Donjem Kosinju (Trapan) te analizi lokaliteta kosinjskog vinograda (terase) u Gornjem Kosinju. Nadalje, u knjizi se donosi stručni (ampelografski) opis kosinjskih loza bijele Pršljivke i crnog Vingora, kao i rezultati njihove DNA analize.

Tako DNA analiza Pršljivke kazuje kako ona nema istovjetan genetski profil s nekom drugom sortom, odnosno za sada možemo govoriti o autohtonoj (vjerovali ili ne) kosinjskoj lozi. Dakle genetski profil kosinjske Pršljivke ne pronalazi se nigdje drugdje u svijetu. S druge strane DNA analiza Vingora pokazala je kako ta sorta potječe iz Austrije pod imenom Battraube, a u našim je krajevima poznata pod imenom Modra batovka. Radi se o staroj austrijskoj sorti, koja je kod nas tek nedavno pronađena u vinogradima Ozlja i Vrhovca ozaljskog i to u okviru agronomskog istraživačkog projekta koji je još uvijek u postupku. Gotovo je nevjerovatna činjenica da se, za sada, ta genetski identična sorta kod nas pronalazi samo u Ozlju i Kosinju, da su tim gradovima u XV. stoljeću (barem neko vrijeme) upravljali knezovi Frankopani i to ni više ni manje nego otac i sin (Bartol IX. Frankopan Ozljem, a nešto kasnije Ivan (Anž) VIII. Frankopan Kosinjem), te da u njihovim listinama iz tog razdoblja pronalazimo podatak o kosinjskim (ondašnje selo Košćice) vinogradima. U knjizi se potom donosi analiza svih povijesnih kazivanja o ličkom i kosinjskom vinarstvu i vinogradarstvu, a koje imamo sačuvano i u zapisima glagoljaških listina iz srednjeg vijeka i to na tri lička lokaliteta: 1451. godine za sada najstariji zapis govori o vinogradima koje su uzgajali autohtoni hrvatski stanovnici Srbljani u i oko ličkog mjesta Srb, 1492. godine spominje se trsje u selu Sićevo na području današnjeg Mušaluka te 1493. godine navode se vinogradi u selu Košćice na području današnjeg Goljaka i Rudinke u Donjem Kosinju.  Potom se detaljno analizira kartografija kosinjskih vinograda s obzirom na to da se oni pojavljuju i na dvije povijesne geografske karte. Isto tako, višemjesečna analiza katastarskih podataka cijele katastarske općine Gornji i Donji Kosinj daje također iznimno zanimljive podatke o kosinjskim vinogradima te se u konačnici kosinjsko vinogradarstvo analizira i s etnografskog stanovišta.

Nakon pune tri godine rada na ovoj knjizi njeni autori vjeruju da će činjenice koje ona donosi promijeniti općeprihvaćeni stav kako vino u Lici ne može uspijevati te kako će utjecati na novu sliku Kosinja, kao zaista osebujnog i posebnog ličkog, pa time i hrvatskog mjesta.

Tu posebnost Kosinj krije u svojoj bogatoj povijesti čiji dio se donosi i u ovoj knjizi, pa će time možda ona postati inicijalni pokretač pozitivne promjene njegove, za sada, upitne budućnosti. Nadamo se i vjerujemo u kosinjsku budućnost jer Kosinj jest mjesto prve tiskare u Hrvata te područje najvećih i autohtonih vinograda u Ličana.

U izvodu iz recezije akademik Ferdo Bašić, prof. emeritus kaže:

Knjiga predstavlja originalan rad temeljen na istraživanju, znanju, pomno prikupljenim i raščlanjenim podacima i bogatom osobnom iskustvu autora. Sadržaj i koncepcija knjige daje nam slobodu izreći ocjenu da je ona dobrodošla kao vrlo korisno štivo, koje će naći mjesto u bibliotekama široke čitalačke publike: agronoma, šumara, poljoprivrednika, hobista, svih prirodoslovaca… i naravno Ličana u Lici i izvan nje. Do nekih novih saznanja i povijesnih istraživanja, knjiga predlaže naziv ovoga kraja: Kosinj – mjesto prve tiskare u Hrvata te područje najvećih vinograda u Ličana. Tekst ne pršti vigorom i optimizmom, obilježjima koja inače krase Ličane. Naime, upozoravajući prilozi autora prožeti su sjetom pred suvremenom stvarnošću koja Kosinj vidi kao mjesto „jake povijesti“, a zbog planiranih zahvata koji su zaustavili ulaganja, a ubrzali odlaske,  i mjesto „upitne budućnosti“.  Temeljem izloženog zaključujem; pred nama je vrijedno djelo poznatih, uglednih, iskusnih i potvrđenih autora, koji su ostavili trag u našoj znanstvenoj, stručnoj i popularnoj literaturi. U vrijeme ni po čemu privlačno za ovu vrstu aktivnosti, uložili su vrijedan trud da bi čitalačku publiku, počastili čitljivim djelom trajne vrijednosti. Stoga mi je zadovoljstvo i čast predložiti rukopis autora: I. Mance, N. Mirošević, I. Šestan: VINOGRADI U KOSINJU i ostali tragovi vinogradarstva u Lici svakako treba tiskati!

U slobodno vrijeme gospodin Mance vrlo je aktivan na “dva kotača”

Rekreativno se 12 godina bavim biciklizmom. Zadnje tri godine biciklizam postaje puno ozbiljniji, pa tako radim oko 10.000km godišnje sa više od 100.000m uspona. Ukupno sam do sad odvozio oko 40.000km sa oko 300.000m uspona. Sve biciklističke vožnje prate se biciklističkim GPS uređajem, koji uz dodatne senzore na biciklu mjeri sve potrebne parametre poput: brzine, temperature, kadence, pulsa, snage, nadmorske visine, uspona i sl. Takva datoteka nakon vožnje postavlja se na društvenu sportsku mrežu Strava pa biciklisti uspoređuju svoje vožnje, prate rezultate, natječu se na pojedinim dionicama (segmentima).

Zadnje dvije godine sudjelovao je na 5 breveta 200km i jednom brevetu 300km. Više o brevetima možete pročitati na Randonneurs Croatie.

Prisjeća se Mance nekih zanimljivijih biciklističkih vožnji…

Moj prijatelj Marko Kos 2017. godine preko portala „Čini pravu stvar” postavlja izazov trčanja tri dana od Zagreba do Vira te potom povratak biciklom sa Vira u Zagreb. Na biciklističkom dijelu izazova mu se pridružujem i ja te smo prvi dan sa Vira, preko Paga, te potom Jadranskom magistralom, stigli do Senja. Potom preko Vratnika, Brinja i Kapele u večernjim satima dolaze u Josipdol gdje završavamo prvi dan vožnje sa odvoženih 215km i 3.300m uspona u 18 sati vožnje sa odmorima. Drugi dan vozimo od Josipdola do Zagreba sa odvoženih 100km i 1000m uspona. U toj „crowdfunding” akciji Marko Kos odabire udrugu „Mali zmaj” te prikupljamo više od 16.000kn sredstava za klince slabijeg imovinskog stanja. Posljednje tri godine sa još ponekim vatrogascem biciklistom odlazim biciklom kao predstavnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Blato-Zagreb na skupštinu 6. najstarijeg vatrogasnog društva u Hrvatskoj, DVD-a Nova Gradiška. Radi se o 150km vožnje starom cestom od Zagreba do Nove Gradiške, koju vatrogasni biciklisti DVD-a Blato-Zagreb prolaze za 8 sati bicikliranja s pauzama.

Mance i kolega biciklist ove godine odlaze biciklima na 74. obljetnicu Bleiburške tragedije. 18.05.2019. kreću u 4:30h iz Zagreba u službenim dresovima hrvatske biciklističke reprezentacije, te poslije Klanjca ulaze u Sloveniju. Preko Podčetrtka i Slovenske Bistrice dolaze do Maribora, te nakon Maribora voze prema Dravogradu. Poslije Dravograda ulaze u Austriju te dolaze na Bleiburg. Radi se o 195km sa 1900m uspona, a koji ova dva biciklistička hodočasnika prolaze za 9,5 sati sa pauzama. Reakcije doslovno stotina i stotina ljudi koji su ih na Blaiburgu zaustavljali, čestitali, propitivali, tražili fotografiju i tako redom, ostaju u srcu i za pamćenje cijeli život.

Moja za sad najduža vožnja bila je put biciklom iz Zagreba, preko Đakova i Nuštra do Vukovara. Radi se o 328km sa 1200m ukupnog uspona, a koji  vozeći sam prolazim za 16 sati sa pauzama, odnosno za 12,5 sati čiste vožnje.

Jedan od boljih „neslužbenih” rezultata ostvario je vožnjom od Gospića do Karlobaga i natrag.

Radi se o „samo” 80km sa 1500m ukupnog uspona, no glavnina tog uspona, kako svi Ličani znaju, jest penjanje iz Karlobaga na Baške Oštarije. Dionica tog uspona iznosi točno 17km sa 890m visinske razlike. Za usporedbu uspon na zagrebačko Sljeme iznosi 10km sa 550m visinske razlike, dakle radi se o skoro dva uspona na Sljeme. To je izuzetno zahtjevna biciklistička dionica koju je do danas prošlo sa GPS-om i zabilježilo na Stravi 159 biciklista, od čega dosta stranaca. Ja sam ovdje ostvario 15. najbolje vrijeme od 159 ukupno, popevši se od Karlobaga do Baških Oštarija za 1 sat, 4 minute i 5 sekundi. Valja napomenuti kako po dionicama (Strava segmentima) uz Jadran uglavnom prvih 10 mjesta drže stranci i to biciklistički profesionalci koji ljetuju na Jadranu.

Zadnje dvije godine u biciklističkim krugovima osvješćuje Kosinj kao lokalitet prve tiskare u Hrvata, vozeći samostalno biciklističku rutu od Zagreba, preko Karlovca, Josipdola, Kapele, Brinja i Otočca do Kosinja. Radi se o vožnji od 202km sa 2.400m ukupnog uspona, a koju ove godine prolazi za 10 sati s pauzama, odnosno za 7,5 sati čiste vožnje.

U planu je još puno biciklističkih poduhvata poput uspona na Učku i na Sv. Juru na Biokovu, vožnje dužih breveta od 400 i 600km i još cijeli niz drugih, pa „što Bog dade i sreća junačka”.

Ivanu želimo još mnogo prijeđenih kilometara, kako na “dva kotača” tako i sa pisanjem hvalevrijednih radova.

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u