Književni petak – Lički književnici II. dio

Iva Biondić

Lički književnici

Nakon što smo prošli tjedan započeli prikupljanje svih ličkih književnika na jednom mjestu s člankom “Lički književnici, ovoga petka kako je i najavljeno, nastavljamo priču drugim dijelom. Iznenadite se koliko s područja Ličko-senjske županije ima književnika i istaknutih povijesnih umjetnika s olovkom.

normal_Josip_Drazenovic
Izvor: Wikipedia

Josip Draženović
1863. godine rođen u Stajnici. Studij prava završio u Zagrebu. Poznat je po kratkim književnim formama-crticama te kraćim pripovijetkama. Pisao je o životu malih, običnih ljudi iz provincijskih gradića slikajući životne prilike u Hrvatskom primorju i Lici tako da se njegov književni opus može podijeliti na dva kruga: primorski i lički. Neke njegove crtice ubrajaju se u bolja ostvarenja hrvatskog realizma. Prvom prozom javio se 1881. u Bakarskom listu “Vragolan”, a potom je crtice i putopisne zapise objavljivao u brojnim listovima. Uz Mažuranića bio je zagovornik crtice kao samostalnog književnog djela. Djela: “Crtice iz hrvatskoga života” (1884.), “Crtice iz primorskoga malogradskoga života” (1893.), “Povijest jednoga vjenčanja” (1901.), “Nova era” (1950.), “Uspomene” (1905.-1910.) , “Maštanja” (1906.)… Josip Draženović preminuo je u Zagrebu 1942. godine .

 

Ivan Brkić
1889. godine rođen u Lovincu. Osnovnu školu polazio je u Lovincu klasičnu gimnaziju u Gospiću, a studij na Filozofskom fakultetu polazio je u Zagrebu te u Beču i Pragu. Diplomirao je u Zagrebu slavensku i klasičnu filologiju 1919. godine. Uređivao je “Radišu”, “Hrvatski list”, “Novi list” (Sušak 1928/29). Izdavao je i uređivao “Lički kalendar” (1933-42), te novine “Lička sloga” (1934-41). Potaknuo je osnutak Ličke zadruge u Zagrebu radi promicanja zadrugarstva i turizma, organizacije likovnih izložbi Ličana i pokretanja Ličke knjižnice. Ivan Brkić preminuo je 1946. godine u Zagrebu.

 

izvor: Wikipedia
izvor: Wikipedia

Lavoslav Vukelić
Rođen u Bočaju kod Gornjeg Kosinja 1840. godine. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Senju. Autor je 79 pjesama i pet crtica iz krajiškog života. Pjesme mu je sabrao Bude Budisavljević u knjižici Književno cvijeće Lavoslava Vukelića. Prevodio je djela s engleskoga, njemačkoga, poljskoga, ruskoga, talijanskoga i slovenskoga jezika. Najvažniji su mu prijevodi djela Shakespearea, Goethea, Bürgera, Heinea, Mickiewicza, Ljermontova, Puškina i Pellica.

 

Izvor: Wikiedia

 

Luka Perković
1900. godine rođen u Križpolju. Gimnaziju pohađao u Zagrebu kao sjemeništarac do petog razreda, a nakon tog napušta sjemenište i školuje se dalje samostalno. Književnim radom počeo se baviti još u školskim klupama, a prva mu je pjesma objavljena 1919. u “Plamenu”. Završio povijest i geografiju i radio kao srednjoškolski nastavnik. Pjesnik i novelist, kritik i esejist, polemik i publicist, u svojem je književnom radu, u registru od socijalnog buntovništva do traženja životne svrhovitosti, pokazivao na čovjeka kao na “sitnu stvar u ruci nekog silnog komika”. Djela: “Novele” (1935.), “Drugovanje s tišinom” (1938.), “Škrinja” (1950.), “Izabrana djela PSHK”(1969). Luka Perković preminuo je 1948. godine u Varaždinu.

Marija Seka Milinković
1924. godine rođena je u Kaniži kod Gospića. Osnovnu je školu završila u Gospiću i baka nije dozvolila da se dalje školuje pa je postala pastirica. Prvu je pjesmu “Mojoj mami” napisala 1935. Djela: “U pjesmi ću ostati” (1995.), “U pjesmi sam” (1997.). Marija Seka Milinković preminula je u 2006. godine.

Izvor: DHK
Izvor: DHK

 

Milan Krmpotić
Rođen u Veljunu Primorskom 1945. godine. Osnovnu je školu pohađao u Mrzlom Dolu i Krivom Putu, srednju šumarsku školu završio u Delnicama, a šumarski fakultet u Zagrebu. Okušao se u svim književnim vrstama. Posebnu pozornost privukla su mu djela: roman o uskocima “Tek braća”, roman iz domovinskog rata “Osmi patuljak”, ep “Put u hrvatski raj”, bajkoviti roman o sjevernom Velebitu “Ruka boga D´ana” i izabrane pjesme “Tajna ploda”. Objavljivan je na engleskom, njemačkom i poljskom jeziku.
Djela: “Skamenje ne svirale” (1978.), “Stope” (1980.), “U grudi zemlje” (1985.), “Zeleni vjetar” (1987.), “Zapisi iz ograda” (1987.), “Kapi” (1990.), “Tek braća” (1995.), “Put u hrvatski raj” (2006.)…


prof. Jure Karakaš

Rođen je u selu Podlapača nedaleko Udbine 1942. godine.  Srednju školu završio je u Zagrebu, a nakon odsluženja vojnog roka upisao se na Pedagošku akademiju u Gospiću gdje je završio studij hrvatskog jezika i povijest. Prvi roman “Pobunjenici” objavio je 1982.  Sljedeći roman “Sjeme na vjetru” objavio je 1987.  Godine 1988. objavio je svoju najpoznatiju knjigu, zbirku primijenjenih pjesama “Gramatika u stihu” koja je poslije tiskana još četiri puta kod raznih izdavača. Druga djela: “Lovci na dugu” (1990.), “Krbavska bitka” (1994.), “Književni Velebit” (1996.), “Stara Lika” (2005.), “Slovarica u stihu” (2007.)

 

HE8_0191
Izvor: Hrvatska enciklopedija

Milan Ogrizović
Rođen u Senju 1877. godine. Studij matematike i klasične filologije završio 1901. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1904. i doktorirao temom iz filologije. Pisao je pjesme, novele, crtice, operna libreta, kazališne i književne kritike, bio je aktivan u kulturnom i političkom životu, a najveći doprinos književnosti hrvatske moderne dao je kao dramatičar. Prva mu je drama “Dah”, i bsenovskoga nadahnuća, praizvedena u zagrebačkome HNK-u 1901. Poslije se sve više nadahnjivao narodnim pjesništvom i nacionalnom poviješću. Jedan je od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, neke su mu drame bile iznimno popularne, osobito “Hasanaginica” (1909), za koju je dobio i Demetrovu nagradu, a koja se na repertoaru zagrebačkoga HNK-a zadržala desetljećima. Tetralogiju “Godina ljubavi” (1907) čine jednočinke “Proljetno jutro” (1903), “Ljetno popodne” (1904), “Jesenje veče” (1903) i “Zimska noć”(1906). Izvedene su mu i drame “Banović Strahinja” (1912), “Objavljenje” (1917), “Smrt Smail-age Čengića”(1919), “Vučina “(1921), “U Bečkom Novom Mjestu “(1921) i dr. U knjizi “Tajna vrata “(1917) tiskao je sedam novela, objavljivanih u časopisima 1905–17. Teatrološki su vrijedna i njegova djela “Pedeset godina hrvatskog kazališta: (1860–1910)” (1910) i “Hrvatska opera: (1870–1920)” (1920). Milan Ogrizović preminuo je u Zagrebu 1923. godine.

220px-Novak_vjenceslav
Izvor: Wikipedia

Vjencislav Novak
1859. godine rođen u Senju. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju. U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom “Maca”. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.  Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka.
Romani: “Pavao Šegota”, “Posljednji Stipančići”, “Dva svijeta”, “Tito Dorčić”, “Pod Nehajem”, “Nikola Baretić”.
Pripovijetke: “Iz velegradskog podzemlja”, “Nezasitnost i bijeda”, “U glib”, “Pripovijest o Marcelu Remeniću”. Vjencislav Novak preminuo je u Zagrebu 1905. godine.

250px-Feljton_2008_11_25-01
Izvor: Glas Koncila

Fran Binički
Rođen u Mušaluku 1875. godine. Pučku školu polazio je u Ličkom Osiku (1882-1886), gimnaziju u Gospiću (1886-1894), bogosloviju u Senju (1894-1896). Za svećenika je zaređen 1899. Od 1902. do 1919. bio je profesor crkvene povijesti i kanonskog prava u Biskupskom bogoslovnom sjemeništu u Senju. Javio se pjesmama u gospićkom listu Hrvat (1895).  Istakao se kao pjesnik, esejist, filozof, znanstvenik, novinar, polemičar, političar i crkveni djelatnik. Bio je vrstan prevoditelj jer je znao grčki, latinski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, engleski, ruski, poljski, češki i bugarski. Preminuo je u Gospiću 1945. godine.


Damir Karakaš
1967. godine rođen je u Plašćici nedaleko Brinja. Školovao se i studirao u Zagrebu. Jedan je od najboljih hrvatskih karikaturista mlađe generacije. Dobitnik je nagrada za karikaturu. Ilustrirao knjige i časopise. Prvu knjigu “Bosanci su dobi ljudi” objavio je u Splitu 1999. Zatim je tiskan roman “Kombetari”,  treća knjiga, zbirka priča “Kino Lika” objavljena je u tri izdanja. Roman “Kako sam ušao u Europu” doživjet će drugo izdanje, nakon što je na Hrvatskom radiju izveden kao radio roman u režiji Dražena Ferenčine. Prema romanu “Kinu Lika” Dalibor Matanić snimio je 2007. cjelovečernji film. Prema romanu “Sjajno mjesto za nesreću” u HNK Ivana pl. Zajca Matanović je režirao dramu 2011. Druga djela: “Eskimi” (2007.), “Sjajno mjesto za nesreću” (2009.), “Pukovnik Beethoven” (2012.), “Blue Moon” (2014.).

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u