LIČKE PRIČE Mate Perković – dječak kojem je lopta bliska kao da je rođena s njim

Branka Pavlović

Stigao nam je rujan, a s njim polako pozdravljamo ljeto, odmor i “hvatamo se” i puni elana hrlimo u nove pobjede. Dok su preko ljeta Ličke priče bile nešto opuštenije, rjeđe i više su se živjele nego pisale, vrijeme je da krenemo u novu sezonu. Novu sezonu… baš poput nogometaša koji mi nisu pali na pamet baš iz vedra neba. Naime, jedan od njih je i glavni akter ove današnje Ličke priče. Riječ je o dječaku kojem je lopta bliska kao da je rođena skupa s njim. On je Mate Perković. Ima tek 11 godina, a iza sebe pozamašan nogometni životopis.

Mate je rođen 25. lipnja 2008. u Zagrebu. Nogometom se počeo baviti s 5 godina i od kada je prohodao zanimala ga je lopta i stalno ju je napucavao po dvorištu, govori nam njego ujak Robert.

Brojne medalje osvojio je na raznim turnirima i ligama.

Do sada je s klubom Dugo Selo i Dinamo-otvorena škola osvojio preko 30 medalja na raznim turnirima i ligama, najviše za 1. mjesto, kako u Hrvatskoj tako i u susjednim zemljama. Pet je puta proglašavan igračem turnira.

Osim u NK Dugo Selo, igrao je dvije godine i u Dinamovoj otvorenoj školi. Tjedno trenira četiri puta, s tim da su vikendom utakmice.

Treneri i u Dinamu i Dugom Selu redovito provjeravaju da li je u školi sve u redu da ne bi slučajno igrači popustili zbog treninga i utakmica. Za sada Mate sve uspješno usklađuje i nema baš nikakvih problema. Znači prvo škola, a onda sve ostalo.

Kako izgleda njegov jedan dan, govori nam u nastavku ujak Robert:

Dan mu se sastoji od nastave, treninga, učenja, ali mu uz sve to ostane i nešto slobodnog vremena. Kad je dobra organizacija – sve se može uskladiti.

Na pitanje bavi li se još netko u obitelji kojim sportom, odgovara:

U obitelji se osim njega nitko ne bavi sportom, barem ne profesionalno (ako ne računamo teretanu i kondicijske treninge čime se jedino ja bavim). Njemu nogomet tj. sport općenito stvarno puno znači i jednostavno uživa ići na treninge i utakmice, a o aspektu zdravlja da ne govorimo… Čak i kada nema treninga zna s mnom trenirati kod kuće ili ode na trčanje, plivanje, bicikl i sl. Ima fizičke predispozicije za sport i daj mu Bože sreće i posebno zdravlja da i uspije jednog dana, što je i njemu velika želja i tu se i vidi u budućnosti – dakle kao vrhunski sportaš. Inače, vjera mu puno znači u životu, ide redovito na mise, često se ispovijeda, a to mu jedino može bit veliki plus u životu i zato i uz Božju pomoć da uspije u svakom naumu, posebice sportu.

Iz razgovora saznajem da Mate voli pomagati drugima i ima puno razumijevanja za starije ljude. Voli životinje također, pse, mačke, čak i guštere koji ga posebno zanimaju. Znatiželjan je i nije ga sram ništa pitati, pa čak i sad kad je u bolnici stalno nešto ispituje doktore i sestre

I evo ga, došli smo do trenutka kada ste shvatili da Mate trenutno dane provodi u bolnici. Upravo to je razlog zašto nam Mate nije sam o sebi nešto rekao…

U subotu je povraćao cijeli dan i to se nastavilo u nedjelju. Boljelo ga je i kako nije prolazilo, Renata (mama) ga je otpeljala doktoru koji ga je hitno poslao na Rebro. Ispočetka nisu znali što mu je, mislili nekakva infekcija, salmonela, ali na kraju, u nedjelju navečer su shvatili da je slijepo crijevo… Hitna operacija koja je, hvala Bogu, dobro prošla i sad se oporavlja.

Ovu priču dogovarali smo još prije par mjeseci kada je Mate na malonogometnom turniru u Stajnici osvojio nagradu za najmlađeg igrača. Danas je ugledala svjetlo dana i nadam se da će mu upravo ona uljepšati (duge) dane u bolničkom krevetu i biti motivacija za brži oporavak. Eh, usput recimo da je njegov ujak na istom turniru osvojio nagradu za najtežeg igrača turnira pa sad vi zamislite koliku vrijednost mu i on daje. Pustimo šalu na stranu, Mati želimo puno zdravlja i sreće u daljnjim sportskim planovima, a njegovoj obitelji da mu i dalje bude velika podrška i oslonac baš kao i do sada, a to je neprocjenjiva vrijednost!


Foto: Privatna zbirka

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u