KolumneTurizam

Lička kuhinja – okus i miris tradicije!

Već sam nekoliko puta pričala o hrani u svojim tekstovima pa vjerujem da ste već svi dobro upoznati s ličkim policama, kupusom te ličkom šljivovicom. No, danas ću još malo pričati o hrani kako bi svi vi koji još ne znate, malo pobliže saznali kakva je uistinu lička kuhinja.

Tradicijsku ličku hranu uvijek su prozivali jednoličnom, oskudnom i nezdravom. Ličani su se prije pretežito bavili stočarstvom, poljoprivredom, mlinarstvom i šumarstvom te je sve to imalo utjecaj na način prehrane i pripremu jela. Zbog fizičkog rada, ali i jako niskih temperatura lička je kuhinja temeljena na kaloričnim i teškim jelima. Osim krumpira, kupusa i šljive koje su glavne namirnice ovog područja u ličkoj prehrani još su se koristili i orasi, jaja, kravlje mlijeko, grah mahune, kukuruz , svinjska mast te svinjetina. Lička kuhinja zapravo je prepuna voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda. Osim što su imali domaće životinje od kojih su i dobivali mlijeko, meso i jaja svaka je obitelj imala i svoj vrt u kojem su uzgajali voće i povrće. Tehnike pripremanja hrane bile su skromne te su bile vezane za godišnja doba. Tako u proljetno i ljetno doba godine prevladavaju povrtnice: mahune, grašak, grah, kukuruz zatim prežgana juha te razne vrste tijesta začinjenih masnoćom (krpice i treniši).

Kasno jesensko i zimsko doba godine bazira se na kuhanoj palenti sa svježim kiselim zeljem, kuhano dimljeno meso i kiselo zelje (takozvani  “mrs”), te grah i kiselo zelje. Zatim se kroz zimu najčešće jedu police sa suhomesnatim proizvodima kolinja, a posebnu ulogu imaju kobasice i to nekoliko vrsta (mesne, jelita i bezbušt).

Kruh u Lici uglavnom je bio integralni: od ječma, pira i raži, a pšenica se koristila za finiji kruh i pogače. Spremao se i kukuruzni kruh. Kako su uvijek postojale razlike u svemu od sela do sela tako je bilo razlike i u pripremi kruha. Pa su tako najpoznatiji recepti bili za Prozorski kruh s domaćim kvasom, Gačanska pogača, Sinačka pogača s masti te Otočka pogača od čvaraka. Uz domaći kruh i suhomesnate proizvode i danas se kao predjelo na stolu može naći najpoznatiji lički sir Škripavac. Osim što stvarno škripi pod zubima dok se jede, po čemu je i dobio ime, specifičan je po tome što se procijeđeno mlijeko siri neposredno nakon mužnje. Najčešće se radi od kravljeg mlijeka, ali ga se moglo naći i od kozjeg. Uz škripavac imamo još i Samosir, meki sir nastao prirodnim kvarenjem mlijeka koji se dijeli od sirutke cijeđenjem kroz rupice. Također ne smijem zaboraviti spomenuti ni Basu koja je prepoznatljiva za područja oko Gospića.

Nakon predjela svaki pravi Ličanin gostima donosi juhu koja se najčešće spremala od domaće kokoši ili domaćeg janjećeg mesa uz ručno pravljene rezance. Za glavno jelo osim gore navedenih specijaliteta s kupusom i palentom imamo još i lički lonac koji se sastoji od bravetine, kupusa, krumpira, češnjaka, mrkve i luka. Zatim se servirala i pečena pastrva uz kuhani slani krumpir posipan s peršinom. Od pečenja najpoznatija su jela s ražnja odnosno lička janjetina, ali i odojak koji posebno prevladava u ovo blagdansko vrijeme oko Božića i Nove Godine. Ličani su također meso spremali i ispod peke i to najčešće janjetinu, svinjetinu i piletinu s krumpirom, a poseban specijalitet bio je i kotlić tj. meso divljači koje se kuhalo u kotliću te se serviralo s palentom. U kotlić su znali ubaciti i gljive pečurke odnosno u Lici popularno zvane “čepurke”. Njih se moglo naći oko Gacke ili u nekim dijelovima šume, a koja je za Ličane bila prava poslastica. Osim u kombinaciji s nečim čepurke su se pripremale i same posoljene i pečene na peći.

Danas u kuhinjama nažalost sve manje možemo pronaći prave ličke specijalitete jer se svi okrećemo nečem novom, egzotičnom i „zdravom“. Lička kuhinja oduvijek je bila na glasu kao nezdrava, a zapravo je to sve nametnuto od strane geografskog područja i klimatskih obilježja. Ličani nisu imali mnogo, ali su morali jesti dobro kako bi preživjeli, pa su se snalazili onako kako su jedino mogli i znali, ali su to što su imali rado dijelili s drugima i zato su i poznati kao dobri domaćini.

O ličkoj tradicijskoj hrani bi se moglo još puno pisati jer postoji i njena slatka strana ali i niz običaja koji se uz hranu vežu, a o tome ću pričati neki drugi put. Dobar tek!

 

Foto: Milan Dujmović

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close