Ličanka, travel blogerica, kolumnistica, i avanturistica! Upoznajte Tamaru Hodak

Tamara Hodak

Dok cijeli svijet dolazi na Plitvice, Tamara je otišla u svijet.

Naša priča ovaj put ide o našoj kolumnistici, vjernoj kolumnistici portala LIKACLUB koja piše svakog vikenda uporno već više od 3 godine. Priča jedne Ličanke, najbolja je ako ju ispričamo kroz njene riječi. Pogledajte tko je Tamara Hodak.

Kao naša kolegica s portala, dugo već boriš se pokazati da se može biti i pisati drugačije. Ispričaj nam svoju “ne mogu” priču.

Oduvijek sam htjela vidjeti mjesta kojima sam se divila na Facebook-u, Instagram-u, National Geographicu, BBC-u, tv-u i slično. Uvijek sam razmišljala da mi ništa od toga nikad neće biti dostupno. Stvorila sam si sliku o tome svemu kao nečemu nedostupnom, predalekom i neostvarivom za mene ovako malenu. I uvijek izgovori: ne mogu, nema para. Ne mogu, radim. Ne mogu, faks. Ne mogu, ne znam kako. Ne mogu, ne mogu, ne mogu… Godine su prolazile, a ja nisam ništa mogla. Osjećala sam se zarobljenom o sezonskom poslu, okružena istim ljudima gdje skupa u krug slijedimo rutinu. Htjela sam više!

Korak po korak, pružila mi se prilika otići u Tursku. Nikad mi Turska nije bila opcija, ali eto. To je bio pravi trenutak za reći da jer opcija ne nije imala opravdanje. Sve što sam znala jest da idem na tjedan dana među ljude koje ne poznam i da ću novce dobiti natrag. Bilo mi je svejedno, ja sam se samo htjela vidjeti što ima izvan Hrvatske.

Tamara, kako je sve počelo?

Ima jedna divna stvar koju je Europska Unija izmislila. Zove se razmjena mladih. To je bio moj početak. Turska je bila moja prva. Za više informacija, pitajte ili googlajte. Radije me pitajte jer nikad nebi otišla da sam našla informaciju na internetu, a riječ je o nečemu što mi je bilo prekretnica u životu.

Nastavak?

Nakon Turske, posjetila sam Italiju, Poljsku, Grčku, Latviju, Litvu, Gruziju, Bosnu, Sloveniju, Rumunjsku, Belgiju, Mađarsku, Srbiju, Slovačku, Češku, Njemačku, San Marino, Azerbajdžan, Ukrajinu, Makedoniju, Austriju… Više ne znam nabrojati sve zemlje u kojima sam bila. Stvorila se ovisnost. Što više imaš, to više želiš. I dobiješ.

Odlomak iz mojih putopisa:

Učinilo me najsretnijom osobom na svijetu to što sam iskoristila pružene prilike. Kad će te vi iskoristiti svoje?

Ako nećete sad, ne znate hoće li vam se ikada opet imati šansu i kasnije će vam biti žao. Nemojte tražiti izgovore, poradite na načinima. Nemojte nikoga čekati, ohrabrite se sami jer će te na putu upoznati ljude. Učite na iskustvu, a iskustvo temeljite na pravim izborima i odlukama. Imate priliku vidjeti ostatak svijeta, na vama je da iskoristite prilike koje vam se nude. Putujte, upoznajte mjesta i ljude. Toliko toga imate za vidjeti, toliko toga trebate probati, toliko toga naučiti… Granice su tamo gdje ih sami stavite. Znači, ne postoje. Onako je kako si sami napravite, potrudite se.“

Nakon mnogo proputovanih kilometara, odlučila sam podijeliti iskustva i potaknuti druge da posjete mjesta koja su oduvijek htjeli. Već duže vremena možete pratiti događanja na Facebook-u i Instagramu. Međutim, od nedavno postoji travel blog No address for travelers.

Koji je cilj i zašto je nastao No adress for travelers?

Cilj projekta jest stvaranje platforme koja će biti izvor informacija kroz iskustva različitih ljudi koji su na drukčije načine posjetili nevjerojatna mjesta. Predstavit ćemo vam osobna iskustva, vjerodostojne recenzije, nezaboravne anegdote, inspirativne priče, financijske mogućnosti… Sav sadržaj popraćen je slikama i video klipovima.

No address for travelers inspiracija je za stvaranje hrabrosti za prelazak preko praga i mjesto gdje će te vidjeti lokacije koje ni na Google mapsu ne postoje. =)

Nadam se da će te biti motivirani za putovanja i da će te se naći na znamenitostima koje su vam oduvijek bile želja. Za one koji već putuju, nadam se da će te pronaći nove ideje i mjesta koja niste znali da postoje.

I za kraj, može anegdota s nekog putovanja? Sigurno ih ima?

U Turskoj sam ostala tjedan dana duže jer je vrijeme bilo loše pa nije bilo letova. Najboljih tjedan dana u najljepšem gradu u Europi. Na jugu Italije sjedila sam rano ujutro na terasi hotela s najljepšim pogledom na more ispijajući kavu. U zapadnoj Poljskoj živjela sam u 300 godina starom dvorcu. U centru Grčke gledala sam izlazak sunca na plaži i bacila se u more iako je bio kraj studenog. U Gruziji sam otišla u Staljinovu rodnu kuću. U Litvi sam skočila u jezero nakon saune u ponoć na -4 iako ne znam plivati. U Makedoniji je zalazak sunca najljepši…

Sve ovo, dostupno je i vama. Umjesto da se divite tuđim avanturama, ispričajte svoju.

Hvala i sretno!


Foto: Tamara Hodak

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u