DogađanjaVijesti

Sveti Leopold Bogdan Mandić dočekan u zagrebačkoj katedrali

Sveti Leopold Bogdan Mandić je i u tuđini, jer je najveći dio života proveo u Italiji, uvijek pa i uz cijenu trpljenja isticao da je Hrvat, čime je sigurno zauzeo časno mjesto među hrvatskim domoljubima i rodoljubima, istaknuo je Košić.


Sisački biskup mons. Vlado Košić predvodio je u srijedu 13. travnja euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali prigodom dolaska tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Uz mnogobrojne svećenike u koncelebraciji su s biskupom Košićem bili i o. Roberto Genuin, provincijalni ministar Venetske kapucinske provincije, o. Vlado Kolenko, provincijalni ministar slovenske kapucinske provincije, o. Jure Šarčević, provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije, o. Flaviano Giovanni Gusella, rektor  Svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića te o. Marco Putin, gvardijan samostana kapucina u Padovi.

IMG_4097-002

Na početku svoje homilije, biskup Košić je izrazio radost ‘što je naš sv. Leopold među nama, u našoj zagrebačkoj katedrali, u svojoj i našoj Hrvatskoj.’ U nastavku homilije progovorio je o‘tri velike odlike koje su krasile našeg zemljaka sv. Leopolda Bogdana Mandića,poniznog kapucina i zaštitnika ove Godine Božjeg milosrđa‘.

– Te tri odlike su: prvo, on je i u tuđini, jer je najveći dio života proveo u Italiji, uvijek pa i uz cijenu trpljenja isticao da je Hrvat, čime je sigurno zauzeo časno mjesto među hrvatskim domoljubima i rodoljubima; drugo, on je neumorni radnik na pomirenju istočnih Crkava s Katoličkom Crkvom te ga možemo bez sumnje nazvati apostolom ekumenizma, i treće, sveti Leopold vjerni je djelitelj Božjeg milosrđa, osobito u sakramentu pomirenju i to sve do žrtve vlastita života – istaknuo je Košić.

Govoreći o prvoj odlici sv. Leopolda, biskup Košić je naveo biografske podatke  sv. Leopolda koji pokazuju njegovu  ljubav prema vlastitom narodu i domovini.

– Kada je 1917. godine bjesnio rat između talijanskih i austro-ugarskih snaga, talijanska je vlada naredila da svi državljani Austro-ugarske u pograničnom području trebaju prihvatiti talijansko državljanstvo ili će biti zatočeni u južnoj Italiji. Kada su ga njegova redovnička braća nagovarala da uzme talijansko državljanstvo, jer da je to tek puka formalnost, on je odlučno odgovorio: ‘Ne, krv nije voda! Ne može se izdati krv!’ (A. Baković, Naš Bogdan, 41). I krajem srpnja 1917.bio je prognan u južnu Italiju gdje je obišao nekoliko samostana do kraja prvog svjetskog rata. Na primjeru sv. Leopolda važno je naučiti poštivati svoj rod i svoju domovinu – nastavio je biskup Košić upozorivši da ‘neki, pa i katolici, spremni su danas zatajiti svoju pripadnost hrvatskom rodu ili to smatraju nevažnim pa i nazadnim spominjati, no, što je čovjek koji nema korijena, koji prezre samoga sebe? Zar on može bilo kome nešto pomoći i druge voljeti, ako ne voli sebe i svoje? Naš blaženik Alojzije Stepinac to je veoma dobro znao kada je rekao: ‘U ljubavi prema hrvatskome narodu ne dam se ni od koga natkriliti!’ No, ljubav prema svojem narodu nije u preziru drugih, dapače! Samo tko ljubi svoje, cijeni i poštuje tuđe, a kako lijepo reče naš bl. Alojzije, nitko ne može zamjeriti djetetu što više voli svoju majku nego tuđu.’

 

Govoreći o drugoj odlici sv. Leopolda, kao gorljivog molitelja za jedinstvo kršćana i  apostola sjedinjenja pravoslavnih kršćana s katolicima, biskup Košić je naveo želju sv. Leopolda da kao svećenik ode na istok djelovati na sjedinjenu kršćana, a koja mu se nije ostvarila u tom obliku, pa ipak, premda nikada nije otišao na Istok, punih pedeset godina sv. Leopold bio je veliki promicatelj i apostol kršćanskog jedinstva, dapače i žrtva za sjedinjenje. Prinosio je Bogu samoga sebe za žrtvu na tu nakanu.

– Molimo, braćo i sestre, zagovor sv. Leopolda za našeg kardinala blaženog Alojzija Stepinca. Neka sv. Leopold njemu izmoli što skoriju kanonizaciju, što će također pridonijeti ekumenskom zbližavanju, jer prema odluci pape Franje upravo se priprema s radom mješovito katoličko-pravoslavno radno tijelo koje treba razmotriti naše međusobne odnose koji su opterećeni lažima, nasiljem i manjkom bratske ljubavi. Sv. Leopold je znao da je za sjedinjenje pravoslavnih s rimokatoličkom Crkvom potrebno prinijeti mnoge žrtve, žrtve odricanja od zabluda, pouke o naravi istinske Kristove Crkve, ali to se neće dogoditi na silu, nego jedino iskazivanjem milosrđa koje je obilno pokazivao i dijelio u ime Isusovo koji jedini milosrdno oprašta i daje milost spasenje onima koji ju mole – rekao je biskup Košić.

 

Izvor: laudato | Foto: obitelj-malih-marija zg-nadbiskupija www.nacional.hr

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close