Lekcija o ljubavi na Adventu

Advent se osjeća u zraku. Mirisi borova koji se već prodaju na ulicama, mirisi cimeta i punča, šarene boje po centru grada, gužve ljudi pod lampicama, smijeh djece i pogledavanja zaljubljenih, sve me je to već uvuklo u blagdansko raspoloženje. Što sam starija sve me više vesele blagdani, a pogotovo Božić. Volim u to predblagdansko vrijeme negdje otputovati, a ove smo se godine moj čovjek i ja odlučili za Italiju. Advent u gradovima gdje i nije baš toliko čarobno ipak ima neku svoju i drugačiju čaroliju.

Iz okićenog Zagreba krenuli smo u Padovu. Bazilika svetog Antuna podsjetila me na moje najmilije, a molitvom sam se približila i onima kojih više nema. Osjetila sam smirenost i nadrealnu ljubav dok sam u sebi zamišljala sva ta lica koja volim. I shvatila sam tad, dok su moje oči bile zatvorene, da nitko koga sam voljela nije napustio moju dušu. Ovdje je svatko od njih, u meni, na svom mjestu gdje je oduvijek bio.

Nakon Padove zaputili smo se u Veronu, u grad vječne ljubavi. Veselila sam se Julijinoj kući i dvorištu u kojemu su mnoge ljubavi zaključane. Moj čovjek i ja ušetali smo pod Julijin balkon, ali nigdje nismo zaključali svoju ljubav. Sjetila sam se ondje tragičnog završetka zabranjene ljubavi , a moja je glava, naravno, odmah krenula s analizom.
Kako netko nekome može zabraniti da voli?

Sjetila sam se jednog čovjeka kojeg sam voljela davno, prije no što je u moj život ušetao čovjek kojeg danas volim. S tim prvim čovjekom upoznala sam mračnu stranu ljubavi, pomalo bolesnu, onu filmsku što svi prođemo, što nas pogodi i obori, rani za sve vijeke i ostavi ožiljak koji nas zauvijek obilježi. Za njega su govorili da ga je nemoguće voljeti i da nije on čovjek za mene, ali ti glasovi razuma do mene nisu dopirali. Ja sam ga voljela, iako sam znala da je to osuđeno na propast i prije nego što je počelo.

O toj ljubavi rijetko pričam, to je ostalo u prošlosti. Prođe snaga emocija i vrtlog strasti u koje nas ubaci sudbina, s godinama dođe neki mir koji nas izvede iz tog kaosa. Ipak, u nama ostaje spomen na ono što smo voljeli i to nešto u nekome volimo zauvijek. Zato ja nikad ljude ne dijelim na dobre i loše jer u svakome od nas ima nešto što se da zavoljeti, svatko od nas u sebi nosi oboje.

S druge strane, sjetila sam se i čovjeka koji je volio mene, iako sam za njega ja bila ta koju nije trebalo voljeti. On je zaključao svoju ljubav i ključ mi donio u ruke, znajući da ja nikad neću uzvratiti na isti način. Gledavši u lokote ljubavnih parova po Veroni, pitala sam se gdje je taj lokot čiji ključ i danas negdje čuvam.

Sjetila sam se i članova obitelji s kojima godinama ne razgovaram. S nekima sam vodila tihe ratove emocijama, iako sam u tom otvorenom ratu bila samo civil koji je stajao po strani, a iz njega sam izašla kao gubitnik.
Uostalom, kad je neki rat iznjedrio pobjednika? Svi u njemu nešto gube, samo što neki toga nisu svjesni.
Ne prestaješ voljeti, koliko god godina da prođe. Ne zaboravljaš, jer ljubav je iznad svega i iznad svih, iznad ljutnje i ponosa, iznad izdaje. Iako postoje situacije kad ljudima ne možemo opraštati, kad zbog samopoštovanja trebamo pružiti korak, to ne znači da samo tako možemo ugasiti srce i reći: „Ej, od danas te više ne volim.“

Postoji više vrsta ljubavi. Najjača je majčinska, a meni je dokaz moja mama. Iako uvijek dijelimo ljubav na vrste ovakve i onakve, naše je srce puno jednostavnije. Kad zavoli, voli. I to je sva mudrost oko koje se često polemizira.
Nakon Verone smo posjetili i Bussolengo koji me podsjetio na onu mene kad sam vjerovala u Djeda Božićnjaka i kad sam radosno slagala prugu za vlak oko mahovine i jaslica pod borom. Prisjetila sam se svojih dječjih Badnjih noći, mise i blagoslova, a onda i bakinih najukusnijih kolača. Zatim sam, na izlasku iz Italije, promislila o sebi kakva sam sada. Ugledala sam čovjeka koji me drži za ruku i koji me voli bez ključeva i obećanja, tiho i mirno, a najjače. Sjetila sam i njegove obitelji koja je danas moja, brata i sestre koje sam u paketu dobila kad sam dobila i njega.

Kad sam se vratila u svoj okićeni Zagreb i kad sam ušla u svoj topli dom, znala sam da je svaki moj Božić s Njim Božić pun ljubavi. Takav Božić želim i vama, topao i blagoslovljen mirom i ljubavlju.

Mir i ljubav, sasvim jasna formula za sreću. Sretan vam Božić!

 

---

Foto: pexels