Moderna tradicija

Kultura – događaj ili način života?

Viktorija Rogić

Ovih dana sudjelovala sam na nekoliko kulturnih događanja. Volim kulturna događanja u svakom pogledu, bilo da u njima sudjelujem ili ih samo posjećujem smatram da su ona jako dobra za naše društvo. Upravo sam jučer bila dio jednog kulturnog događaja i malo sam razmišljala o značenju kulturnih događanja i njihovoj važnosti u prošlosti.
Prije su se za kulturna događanja smatrali događaji poput prela ili crkvenih blagdana. Prela jesu bila planirana, ali nije im se znao ni redoslijed, niti koliko će trajati ili tko će sve doći. Domaćin bi samo javio nekom od poznanika i vijest bi se proširila bez posebnih pisanih plakata. Na prelo bi dolazile djevojke koje su bile pozvane, a muškarci su mogli doći i nepozvani . Tako se nikad nije znalo tko će točno biti na kojem prelu. Atmosfera je također ovisila kako o domaćinu, tako i o prisutnima, ali se u svakom prelu šalilo, pjevalo, a ponajviše i radilo. Crkveni blagdani podrazumijevali su okupljanje u crkvi na misi, no ono najljepše dešavalo se upravo poslije mise. Svi prisutni okupili bi se oko crkve, tu bi se igralo kolo, pjevalo i plesalo. Momci i djevojke bi se znali iskrasti iz kola te poći prošetati jer im je to bila jedina prilika da se druže nasamo znajući da su njihovi roditelji u kolu ili se druže s ostalima pa neće primijetiti da ih nema. Takva su spontana druženja nekad znala prerasti u pravo veselje. Ljudi se nisu dogovarali i planirali što će i kako će ta druženja izgledati i što će se pjevati ili plesati već je sve bilo spontano. Ponekad se našao tu i netko s tamburom ili bočicom rakije pa bi druženje bilo još veselije. Majke i bake su obično pričale što koja sprema za miraz svojim kćerima, hvalile bi se prijateljicama kako su im kćerke vrijedne i što sve znaju raditi, često su tu padali i dogovori za koga bi se njihova kćer trebala udati te bi pratile je li se već neki momak zagledao baš u njenu kćer. Muškarci su pričali o poslu, hrabrili sinove da priđu nekoj djevojci, prisjećali se vremena kad su oni bili momci i kako su oni prilazili curama, zatim bi zapjevali ili poveli kolo.
Kulturnih događanja danas ima koliko hoćete, ali su prerasla u neke druge dimenzije. Nisu spontana, nisu slučajna i nikako nisu opuštena. Sve se zapravo svodi na to da netko nastupa, a ostali su u ulozi gledatelja. Takva se događanja odvijaju u za to namijenjenim ustanovama i ne traju duže od sat ili dva.
Danas u nekim selima još uvijek postoji tradicija da se nakon mise za vrijeme nekog crkvenog blagdana zaigra kolo, ali to traje svega nekoliko minuta. Zatim se svi razbježe na svoju stranu. Mladi se i dalje druže, ali tako da odlaze u kafiće i često na zabavu koja nije ni primjerena blagdanu koji se slavi. Odrasli malo popričaju i odlaze kućama. A prela, prela više nigdje ne postoje.
Žalosno je to da mi danas organiziramo toliko kulturnih događanja na kojima, osim što možemo nešto vidjeti i naučiti, možemo se i družiti s nekim novim ljudima, no mi samo čekamo kraj kako bismo otišli svatko na svoju stranu. Mladi i stari se više ne druže zajedno i ne prenose tradiciju i običaj druženja jedni drugima. Nema spontanosti i opuštenosti, nema istinske šale i zabave. Nema zagledavanja i iskradanja iz kola.
Mi danas težimo k tome da u gradu ili mjestu imamo što više kulturnih događanja kako bismo mogli drugima govoriti gdje smo bili i kako kod nas ima puno mogućnosti, ali se na tim događanjima samo pojavljujemo i ne proživljavamo ih, a naši stari su kulturna događanja stvarali i živjeli. Za njih su to bili trenuci u kojima su se opuštali i družili, a ako je slavlje bilo dobro o njegovim dogodovštinama pričalo se i mjesecima poslije.


Foto: Nova akropola

Komentari

facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u