Moderna tradicija

Od krpe do krpara

Viktorija Rogić

Znate kako se danas sve vraća u modu, kako stalno ili kupujemo stvari kakve su se nekoć nosile ili nađemo davno zaboravljenu odjeću u ormaru, pa shvatimo da se baš danas ponovno takva nosi. Moda se stalno vrti iz kruga u krug i sve ono što smo prije nekoliko godina nosili, ponovno će se kad-tad vratiti u modu. Osim odjeće, u modu se vraća i namještaj, ali i ukrasne stvari po kući. Upravo ovakvoj jednoj skupini pripadaju i naši lički krpari.

Znate li što su krpari?

Krpar je zapravo tepih na pruge koji su naši stari prije izrađivali i stalno koristili. Prva stvar, zašto se zove baš krpar? Naime, krpar se radi od rezanih krpa, bilo da se radi o poderanoj i staroj odjeći, materijalu od kojega nam je ostao komadić, starim krpama ili bilo čemu drugom što nam više nije za uporabu. Tada bi se takve krpe rezale na tanke trakice i motale u klupko.

Zatim bi se to klupko namatalo na cjevčice koje su se stavljale u lađicu i provlačile kroz osnovu na tkalačkom stanu tijekom tkanja.

Krpari su se koristili svakodnevno i nema kuće u kojoj ih nije bilo. Postojali su krpari koji su se koristili svakodnevno i oni koji bi se koristili za posebne prigode. Oni su izgledom bili isti, no žene bi uvijek ostavile nekoliko krpara kako bi ih za svečane prilike mogle staviti na pod da ljepše izgleda. Krpari su bili raznih boja, što je ovisilo o ukusu i umijeću žena koje ih rade, odnosno njihovoj kreativnosti, tako da su neki krpari imali dvije do tri boje, dok bi neki bili u puno više boja. Ovisilo je to, naravno, i o raznolikosti materijala kojeg su koristile. Neke su žene te obojene prugice odvajale jednom crtom najčešće bijele, crne ili crvene boje. Krpali su se koristili u svim prostorijama kuća, pa čak i na ulazu u kuću, a ponekad i u dvorištu. Krpari su također bili i dio dote (miraza) kojeg bi djevojke donijele sa sobom nakon udaje. Najčešće su se radili u dužini od metra do dva metra i uvijek su bili u obliku staze odnosno ne širi od pola metra.
Danas, kod nas u Lici, još uvijek možemo pronaći krpare u kućama. Ljudi su se od malena navikli na njih te ih rado koriste i danas. Naravno, ima i onih ljudi koji krpare koriste samo radi estetskog izgleda, odnosno jer su sad ponovno u modi, no ima i onih koji čak sami izrađuju krpare kako bi ih mogli koristiti svugdje. Danas se žene koje se bave tkanjem znaju poigrati pa krpare prave u onim bojama koje im se slažu uz namještaj te od njih prave prave male kreacije. Osim kao tepih, krpari se danas često koriste i kao „jastučići“ za klupe ili stolice, pa su često gosti na raznim feštama kada se za sjedenje koriste velike klupe. Osim po kućama, danas često krpare koriste i ugostitelji koji su svoje ugostiteljske objekte uredili na tradicionalan način, pa ih koriste i kao tepih i kao „jastučić“ na klupama ili stolicama. Krpare su počeli koristiti i modni kreatori koji njihove manje dijelove ubacuju u torbe ili odjeću, tako da osim po Lici krpari su se počeli koristiti i šire.

Oduvijek mi je bilo zanimljivo gledati kako baka tka krpare. Brat i ja uvijek bi se gurali tko će prije uzeti cjevčicu i namatati klupko te bi se natjecali u pogađanju koju će boju baka sljedeću odabrati. Tako je baka naučila mamu, a mama mene. Zanimljivo je kako tako naizgled jednostavan posao ima toliko detalja i kako moraš paziti baš na svaku nit. U mojoj kući krpari se koriste i danas. Osim klasičnih domaćih krpara, imamo i moderne krpare čije smo boje prilagodili kućnom interijeru.

Sretna sam jer sam uz baku i mamu naučila cijeniti ručni rad i koliko zapravo jedan naizgled običan tepih iziskuje vremena, volje i kreativnosti. Svaka šara odnosno boja pomno je birana, a svaka nit provučena je s pažnjom. Sretna sam i jer se takve stvari ponovno vraćaju u modu i što je naša pomalo zaboravljena tradicija ponovno u nastajanju i uporabi.


Foto: Udruga Gačanka

Komentari

X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u