Svemu unatoč

I krave razapinju, zar ne?

Plamenko

Na vrhovima Sinaja čovječanstvo je dobilo ploče Zakona, na čijim su postavkama kasnije generacije postupno gradile svoj zakonodavni sustav. Temeljna ljudska prava izvor imaju upravo u Božjem zakonu koji je u nama. Darovana sloboda bila je na klimavim nogama, pa nam je trebala pisana pomoć odozgor, poput kakve suglasnosti ili punomoći zbog neodgovornosti i samovolje.

Stoljećima je podizana svijest o vrijednosti svakog čovjeka, jedinstvenog i neponovljivog. Kršćanska misao tu je sliku upotpunila, raskinula okove ropstva i čovjeka promatrala kroz prizmu Božjega stvorenja. Nije bilo nimalo lagano svladavati prepreke ograničenih pogleda na svijet, isprepletenih koristoljubljem, eksploatacijom, interesnim sferama i kolonijalističkim predatorstvom. Ali, nije bilo mjesta za uzmak, i po cijenu života.

Ljudska prava bila su u središtu kršćanske poruke puno prije nego se o njima službeno počelo govoriti, prije pustih deklaracija i proglasa, ustava i propisa. Ona su srž evanđeoske poruke ljubavi, koju je Isus iz Nazareta tako jasno i konkretno utjelovio u surovu stvarnost prašnjavoga kutka Rimskoga Carstva. Svojim djelima rušio je predrasude i bio tisućama godina ispred svoga vremena. Prokazivao je licemjere i s jednakim žarom prihvaćao one s rubova društva i carinike. Tako je činio i to je put svih koji su mu povjerovali. Svoje je riječi potvrdio na križu, na kojemu je u četiri slova sadržana najuzvišenija deklaracija ikad napisana.

Proteklih dana u javnosti se dosta govori o ratificiranju Istanbulske konvencije. O njoj neću previše, samo ću spomenuti kako se radi o lijepo upakiranoj priči s raznolikim sadržajem. Borba za ženska prava izjednačena je s rodnom ideologijom, a svi koji su protiv, prema našim svjelonošama,
zagovaratelji su povratka u mračni srednji vijek. Iza halabuke naših liberalnih dušebrižnika krije se još jedan pokušaj da se konzervativizam, s kojim povezuju i religije, s naglaskom na njima omiljenu Katoličku Crkvu, degradira i prikaže kao nešto što pripada prošlosti. Već viđeno. Zaboravljaju pritom da se zahvaljujući gubitku europskoga kršćanskog identiteta vraćamo barem dvije tisuće godina unatrag i izgubljeni kucamo na pogrešna vrata svih koji nude kulturu smrti i hedonizma.

U takvoj Europi, u kojoj se u ime prosvijetljenog uma pljuje po istinskim, tradicionalnim, konzervativnim (održivim) vrijednostima, vjernike se posve legalno izruguje, a poput kukavičjeg jajeta, prikriveno, poput najizvrsnijih uradaka kneza laži, nameće se nova, sekularistička religija. U njoj je sve dopušteno, pa i razapinjati krave na križ, što se doslovno dogodilo u jednoj belgijskoj crkvi. Jer, eto, i krave pate zbog ljudske okrutnosti.

Hoćemo li i dalje pokunjeno šutjeti i prodavati duše poput naših kvazidesnih rukopodizača u nekad časnom Saboru, čiji član podiže tu istu ruku i na svoju ženu za čija se prava zdušno bori?
Naša budućnost upravo je sad.


Foto: pixabay

Komentari

facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u