Događanja

Kontroverzni predstavnici nogometa

Vlasnici, predsjednici, direktori i ostali kontroverzni predstavnici nogometa koji su svojim čudnim odlukama, ponašanjem i izjavama obilježili povijest


THAKSIN SHINAWATRA | Prvi nalet Manchester Cityja na međunarodnu scenu došao je zahvaljujući osobi koja je poznata po brojnim kršenjima ljudskih prava, povezanosti s korupcijom i sklonošću za bespravna smaknuća dok je bio premijer Tajlanda. Njegovo vrijeme u Cityju nije bilo toliko brutalno. Kupio je klub 2007. za 81 milijun funti, a tri godine kasnije prodao ga je za 200 milijuna funti.

ALEXANDRE KALIL | Sin Eliasa Kalila, koji je bio predsjednik brazilskog Atletica Mineira od 1980. do 1985., bio je predsjednik kluba od 2008. do 2014.godine. Bio je poznat po objavljivanju klupskih pojačanja preko Twittera, uključujući i Ronaldinha. Objavio je kako je doveo Nicolasa Anelku, dok je Francuz tvrdio da nikakav dogovor nije postignut. Dok su se prihodi udvostručili za vrijeme njegova boravka, dug se popeo na 120 milijuna eura.

MANUEL RUIZ DE LOPERA | Njegovo predsjednikovanje u Real Betisu bilo je u najmanju ruku postavljeno krivo. Doveo je klub do Lige prvaka, ali i do ispadanja, potrošio je 30 milijuna eura na Denilsona, a optužen je za arhaično vođenje kluba prije nego su osvojili Kup kralja 2005. godine. Kasnije je dobio kaznenu prijavu financijske prirode i izbačen iz kluba.

EURICO MIRANDA | Trenutno u četvrtom mandatu vođenja Vasca de Game, Miranda se vukao po brazilskim sudovima zbog pronevjeru novaca od transfera, napada na novinare i prikrivanja financijskih nepravilnosti. Godine 2007. je bio osuđen na 10 godina zatvora zbog pronevjere, ali je sudac poništio odluku nakon žalbe.

MASSIMO CELLINO | Nikada mu nije bio problem smijeniti trenere Cagliarija, čak je i dobio nadimak “izjelica trenera”. Otkaz Diegu Lopezu u travnju 2014. bio je 36. u 22 godine Cellina u Cagliariju. Prošle godine je prodao klub i preuzeo Leeds United, engleskog drugoligaša. Njegovo vrijeme obilježeno je s metežom oko trenera i mržnje od strane navijača koji su samo htjeli normalnu situaciju. Njegova ekscentričnost je sažeta odlukom da umirovi Leedsov broj 17 zbog njegova praznovjerja (u Italiji se brioj 17, a ne 13, smatra nesretnim brojem).

GEORGE REYNOLDS | Bivši kriminalac, koji je postao jedan od najbogatijih ljudi Velike Britanije, bio je iznimno popularan u Doncaster Roversu kada je 1999. postao predsjednik kluba. A stadion koji je izgrađen nazvao je po sebi. No, njegovi visoki troškovi doveli su klub u stečaj, te je 2004. otišao kao čovjek kojeg mrze navijači. Kasnije je bio zatvoren zbog utaje poreza i sumnje za pranje novca.

DMITRIJ PITRMAN | Mnogi predsjednici klubova smatraju da imaju znanje i talenta trenirati momčadi, ali malo je njih koji to stvarno naprave. Jedan od onih koji su to napravili je i Dmitrij Pietrman. Ukrajinac s američkom putovnicom se postavio za glavnog trenera nakon kupnje udjela u Racing Santanderu. Pravila La Lige su ga osujetila, ali je on pronašao rupe u pravilima, registriravši se kao fotograf kako bi mogao biti na klupi. Trener Manuel Presciado kazao je za Pietrmanovo vrijeme na klupi: Došao sam u svoju kuću snova, ali je doletio golub i posrao mi se na krov”. Ukrajinac je kasnije promijenio klub, kupivši Deportivo Alaves, ali se sukobio s navijačima i igračima i nakon ispadanja je otišao.

ŽELJKO ‘ARKAN’ RAŽNATOVIĆ | Ozloglašeni srpski ratni zločinac preuzeo je 1996. kontrolu nad Obilićem i klub je 1998. osvojio nacionalno prvenstvo. No, nakon što je klub dobio zabranu igranja u Europi, jer se pokazalo da se protivnicima prijetilo ako postignu pogodak protiv Obilića. Arkan je dao kontrolu nad klubom svojoj ženi, čije katastrofalno upravljanje je odvelo klub u zaborav. Arkan je ubijen 2000. godine.

JESUS GIL | U 17 godina na čelu Atletico Madrida potjerao je impresivnih 39 trenera. Proslavio je naslov prvaka Španjolske 1996. jašući kroz Madrid na slonu i hvalio se što je vlasnik krokodila. Odgovoran je što je Raul otišao u Real Madrid, otpustivši ga iz mlade momčadi Atletica, a bio je poznat zbog svojih homofobnih, ksenofobnih, seksističkih i rasističkih izjava. Umro je 2004. godine.

CARLITO ROCHA | Bio je predsjednik Botafoga samo od 1948. do 1951., ali njegov praznovjerni način vođenja kluba zauvijek će ostati upamćeni u tom brazilskom klubu. Najavljivao je da će njegov klub izgubiti kada je vidio da je simbol Rija, Isus otkupitelj, prekriven oblacima, dolazio je sa psom na utakmice kada je smatrao da je životinja zaslužna za klupske pobjede, iako mu se to zabranjivalo.

AURELIO DE LAURENTIIS | Šef Napolija je za Lionela Messija rekao da je ‘kreten’, da Engleskinje ne peru svoje genitalije, a jednom je tvrdio da će otići iz nogometa jer je ligaški raspored njegova kluba ‘sranje’. U srijedu je zaprijetio igračima Napolija da će im otkazati ljetni odmor ako ne poprave formu u sljedećim utakmicama.

LOUIS NICOLLIN | Predsjednik Montpelliera je stvarno živopisna osoba, na više načina. U klubu je više od 40 godina, od 1974., i uspio je dovesti klub od amaterskih liga do Ligue 1, došavši do prvenstva po prvi put 2012. godine. Nicollin se nikada nije sramio izjava zbog kojih su mnogi podizali obrve. Korištenje riječi ‘peder’ branio je rekavši da voli homoseksualce “jer ostavljaju više ptičica za nas ostale”. Svojevremeno je kazao da bi radije ponovno doveo bivšeg trenera Rollanda Courbisa (koji je sada opet u klubu) nego Carla Ancelottija, jer je “Courbis ušao s klubom u prvu ligu uz ‘poluretardirane igrače’.

MAURIZIO ZAMPARINI | Spasio je Veneziju od bankrota 1987. i otpustio je 15 trenera u 15 godina. Slično je nastavio i u Palermu, koji je preuzeo 2002. godine. Do dolaska Giuseppea Iachinija u rujnu 2013., otpustio je 25 trenera. Prijetio je igračima da će im odsjeći testise, Rumunja Adriana Mutua zvao je “lukavim ciganom”, tvrdeći da je to kompliment, a čak je predlagao da nogometni sudac koji je učinio pogrešku treba završiti u zatvoru.

MASSIMO FERRERO | Kada vas Zamparini proglasi “ludim”, koji vam zaprijeti da će vas ubiti, onda je jasno da ste još luđi. Predsjednik Sampdorije ima naviku započinjati svađu s ostalim predsjednicima klubova. Ericka Thohira, indonezijskog vlasnika milanskog Intera nazvao je “onaj Filipinac”, a predsjednika Lazija Claudija Lotita usporedio je s fašističkim diktatorom Benitom Musolinijem. No, njegova ekscentričnost nije ugrozila klub ove sezone i Sampdoria je trenutno na petom mjestu.

SAM HAMMAM | Kao vođa “Lude ekipe”, libanonski biznismen je doveo Wimbledon do četiri promocije u devet godina, stigavši iz lige koja nije među četiri najvažnije u Engleskoj, do najjače lige preko FA kupa. Nakon 20 godina, 1997., odlazi iz kluba i nastavlja sa svojom vrckastom reputacijom u Cardiff Cityju. Jedan od bizarnijih trenutaka bio je kada je u ugovor sa Spencerom Priorom ubacio klauzulu po kojoj mora pojesti ovčje testise i imati tjelesni odnos sa životinjom dok je u klubu iz Walesa. Branič je odradio prvi dio klauzule, ali je drugi dio preskočio. Hammam je sada počasni predsjednik kluba.

ZDRAVKO MAMIĆ | Preziran od mnogih navijača, šef zagrebačkog Dinama ima besprijekoran talent za privlačenje kontroverzi koje su se povećale otkako je 2003. godine preuzeo klub. Poduža lista javnih istupa uključuju redovne prijetnje novinarima, kao što su “i ovaj YouTube nabijem na k…c”. On je otvoreno priznao namještanje utakmica, suspendiran je doživotno iz nogometa zbog prijetnje službenim osobama Hrvatskog nogometnog saveza (zabrana koja očito nije dugo trajala), a ima naviku verbalno vrijeđati kolega iz nogometa i političare koje ne voli.

SILVIO BERLUSCONI | Nemoguće je osporiti Berlusconijeve zasluge za fantastično razdoblje i uspjehe Milana u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća, ali zbog mjera štednje i lošeg upravljanja, uspjesi su izostali nakon toga. Berlusconi je magnet za kontroverze desetljećima. Španjolskog ministra vanjskih poslova prozvao je “rogonjom”, insinuirao je kako će se teško smanjiti stopa silovanja u Italiji kada su žene u Italiji “prelijepe”, a često je bio optuživan zbog seksualnih prijestupa. Glasine posljednjih tjedana donose da se sprema prodati kontrolne dionice kluba sa San Sira, što bi pozdravio mnogi navijači Milana.

MORTADA MANSOUR (na fotografiji desno) | Posljednje dvije godine teško je izostaviti Egipćanina iz vijesti. Nakon što je postao predsjednikom Zamaleka u ožujku prošle godine, odlučio je da mu predsjednikovanje nogometnim klubom nije dovoljno, te se kandidirao za predsjednika države. Trn je u oku navijačima Zamaleka, koji su ga prošlog listopada pokušali smijeniti. Nedavno je izjavio da će svojim cipelama istući svakoga tko se ne slaži s njim. Mnogi mediji u Egiptu odbijaju spomenuti njegovo ime zbog njegova vrijeđanja i tužbi za klevetu, tako da je pošteno reći da baš i nije popularna osoba.

LUCIANO GAUCCI | Dok je bio predsjednik Perugije kazao je da želi na terenu momčad konja “jer oni ne troše vrijeme noćima u klubovima”, ali je imao još zanimljivijih trenutaka. Potpisao je sa sinom od libijskog diktatora Gadafija, dao je otkaz korejskom igraču nakon što je postigao pogodak kojim je Italija ispala sa Svjetskog prvenstva 2002. godine: “Ne mogu davati plaću nekome tko je uništio talijanski nogomet”. Pobjegao je u Dominikansku Republiku nakon što je Perugia bankrotirala.

GIGI BECALI | Nedavno pušten iz zatvora, vlasnik rumunjske Steaue optužen je za sve neetičko što ga se moglo optužiti. Godine 2010. kazao je da Steaua nikada neće dovesti igrača koji je homoseksualac, odbio je potpisati ugovor s Florentom Sinama-Pongolleom jer je tamnoput, a imao je i brojne antisemitske izjave. Zatvoren je 2013., ali je rumunjska vlada potvrdila da on još uvijek zarađuje od dionica Steaue. Godine 2005. naručio je sliku Posljednje večere, na kojoj on sjedi na mjestu Isusa Krista, a 11 igrača Steaue je oko njega. Sada tvrdi da se promijenio, jer je “pronašao Boga” dok je bio iza rešetaka.

Tekst: goal.com

Foto: imgbuddy.com

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Pročitajte još
Close
Back to top button
Close