Komentar tjedna: “Ne idi tamo gdje te put može voditi, idi tamo gdje nema puta i ostavi trag”

Svakome od nas kad se odluči ili ima mogućnosti prvi put otputovati bez pratnje starijih, bez obzira na godine i destinaciju, roditelji i/ili bake i djedovi, poručit će isto: „Pamet u glavu! Sretan put! Svugdje pođi, samo kući ponovno dođi.“

Neki ljudi ne vole putovati i njima je muka izdržati put automobilom do mora ili unutrašnjosti, tako da si eventualno jednom priušte neko dalje putovanje. Drugi pak putuju tu i tamo, ovisno o okolnostima i financijskim mogućnostima. Ljudi poput mene žive za putovanja, rade da bi zaradili za neki novi izazov.

Ispričat ću vam kratku priču…Moja majka, koja inače ne voli pretjerano putovati, kad je bila trduna sa mnom putovala je svih devet mjeseci. Samo 2 tjedna prije poroda išla je u Mađarsku u famozni shopping te se posvađala s vozačem koji ju nije htio pustiti u bus iako je imala kartu. Riječ on, riječ ona, na kraju na tatinu riječ ju je pustio. Naravno nisu pričali dok se god nisu vratili u Zagreb kada joj je na izlazu iz autobusa rekao kako će to dijete biti vječni putnik. Moji se naravno smiju i dan danas tome kada mi to prepričavaju jer meni putovanja nikad dosta. Često čujem i kako su strijelci rođeni s koferom u ruci. LOL!

Putovanje je za mene prava avantura i uvijek je nova i posebna bez obzira ako posjetim neku destinaciju u kojoj sam već bila. Volim se vraćati tamo gdje mi je bilo lijepo. Svako novo putovanje ima neko novo otkriće i bogatstva. Ponekad mi nije bitno kuda idem, bitno mi je samo da malo promijenim sredinu, upoznam neke nove ljude i krajeve. Vjerujte svugdje je lijepo, ali doma je ipak najljepše.

Svako putovanje obogaćuje čovjeka i barem malo promijeni njegov pogled na život. Primijetite neke nove vrijednosti koje su dio mentaliteta domicilnog stanovništva. One koje su vam se svidjele pokušavate primijeniti u svojoj svakodnevici kad se vratite kući. Ne žive svi narodi bajno i nigdje nije med i mlijeko, ali se divite upornosti ljudi i njihovoj borbi i želji za promjenom. Uočite nešto malo drugačije od onog svakodnevnog kukanja koje je, bit ću opet slobodna, nažalost postalo dio naše kulture.

Svi imamo neke svoje ciljeve koje rijetki uspiju ostvariti, ali ne zato što su uspješniji od drugih nego zbog toga što život ponekad ima planove veće od naših želja. Kaže se, čovjek snuje, Bog odlučuje. Kasnije tek shvatimo zašto su se neke situacije razvile tako kako jesu i gdje su nas dovele. Ne možemo znati unaprijed što nas čeka i gdje će nas život odvesti. Možemo samo pretpostaviti, željeti i raditi na tome.

Dosta više! Puno je korisnije putovati nego čitati o putovanju. Ljeto još traje stoga otputujte malo na odmor, ako već niste i zaboravite na svakodnevne gluposti koje umaraju čovjeka. Požurite! Uvijek je potrebno više vremena za spakirati se i otići, nego za vratiti se. Onaj tko voli putovati zna da je veća sreća putovanje nego odredište.

Bližim se kraju ovog teksta citatom Don Juana: „Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prijeđe sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha.„