Književni petak: Recenzija knjige “Bijela Masajka”

Corinne Hofmann rođena je u Švicarskoj. Radila je poslove vezane za osiguranje, prodaju, te je vodila vlastitu trgovinu svadbenom opremom, više od pet godina. A onda je otišla u posjet dalekoj Keniji i njezin se život mijenja iz korijena.

Možete li si zamisliti ljubav i zajednički život suvremene i emancipirane švicarke i neciviliziranog ratnika iz afričkog plemena? Ne moguće? Slažem se! No ova knjiga donosi nam upravo jednu takvu priču.

Istinita priča mlade žene koja se za svoje posjete Keniji zaljubila u ratnika plemena Massai i odluči ostati s njim u neciviliziranom plemenu. Ovo je zapravo dnevnik o četiri godine života koje je autorica provela u kenijskoj divljini kilometrima daleko od civilizacije, u nezamislivim uvjetima života, dnevnik o gladi i ritualnim sakačenjima. Kada je potpuno slijepo slijedila veliku ljubav i pritom prošla kroz raj a na kraju dotakla pakao, jer se najljepši san počeo pretvarati u najgoru noćnu moru. Priča je to o borbi za život u kojoj su Bijela Masajka, Corinne Hofmann i njena kći Napirai pobijedile.

Tražite li romantičnu priču ili avanturu, bit ćete potpuno oduševljeni. No prava snaga memoara počiva na sposobnosti autorice da čitatelja unese u svijet afričkog busha, dok uči kako biti Lketingova žena koja živi kolibi i mora se nositi s stranim seksualnim običajima, koja se bori unijeti ravnotežu u plemenski život sa znanjima koja je stekla kao suvremena europska žena. Idila, koju kvare ljubomorni izljevi muža Lketingam, završava nakon četiri godine, kad Hofmann s kćeri bježi u Švicarsku.

Od bliskih susreta s divljim životinjama do golog preživljavanja u šikari, bolesti, gladi, ritualnog sakaćenja i povrh svega toga, žarke strasti za drugim, gotovo stranim ljudskim bićem, ova je knjiga uronjena u čovječanstvo: tako da naglašava koliko toga svi mi dijelimo i koliko nas toga razdvaja. Jednostavno je ne možete ostaviti kad jednom započnete čitati.