Hrvatske karatašice do europskog zlata bez izgubljenog boda.

U četiri meča i devet pojedinačnih borbi, Hrvatice su ostvarile razliku bodova 26:0 pri čemu ih je čak 18 osvojila Azra Saleš, a preostalih osam Ivona Tubić.

S ovakvim nastupom hrvatske ženske borbene vrste riječ nemoguće poprimila je neko novo značenje. Ustvrdio je to bivši izbornik muške reprezentacije Radenko Blagojević i tako najbolje opisao ono što su u ovih dana u Istanbulu izvele karatašice Azra Saleš (27), Ivona Tubić (22), Ana Lenard (23) i Ana-Marija Bujas Čelan (27).

U velebnoj istanbulskoj areni Sinan Erdem, spomenute djevojke osvojile su naslov ekipnih prvakinja Europe bez izgubljenog pojedinačnog boda, a da su ih pri tome zaradile 26, što je nezabilježen domet u novijoj karataškoj povijesti. Skoro trećinu bodova osvojila je fenomenalna Azra Saleš (18), a preostalih osam izvrsna Ivona Tubić.

Saleš je i u finalu s Ruskinjama bila osigurač kolegicama. Riječanka je na prvoj ploči razbila teškašicu Zajcevu (6:0), pa je posao Ivoni Tubić, njenoj klupskoj kolegici iz KK  Opatija, utoliko bio lakši. Doduše, Tubić se borila s najjačom Ruskinjom, Ingom Šerozijom, no Ivona je svoj dio posla obavila taktički maestralno (2:0) pa kapetanica Bujas Čelan, predviđena za treću ploču, u borbu nije niti morala.

– Azra je jako puno napravila s onih 6:0 jer Šerozija nije mogla čekati. Kao prošlogodišnja europska prvakinja ona je bila njihova udarna igla i morala je krenuti na mene što je meni taktički odgovaralo. Moja je taktika bila “lupi što jače i bježi”.

Ta je Ivonina taktika očito bila jako djelotvorna.

– Ja sam cijelo vrijeme osjećala da ju imam, svaki puta bih krenula prije nje. Vjerojatno je to ona osjetila i predala se prije kraja borbe. Stala je na pet metara i prestala se boriti. Očito je shvatila da mi ovaj puta ne može ništa.

Lakoća s kojom je Azra Saleš odradila ovaj turnir bila je čudesna. Čudio se tome i njen klupski trener, i izbornik, Dragutin Galina:

– I ja sam ostao zapanjen s kakvim se samopouzdanjem i lakoćom ovih dana borila Azra. Ona kao da se igrala sa suparnicama. Ivona je pak radila sjajno taktički, sjajno se kretala i bila je odlična kada je suparnicu trebala preduhitriti, napasti prije no što ona krene.

Saleš je na ovom turniru tri puta nastupila na prvoj ploči, a u polufinalu protiv Turkinja na trećoj, i svaki put je bila ključ pobjede što joj je i samoj bilo teško objašnjivo:

– Teško mi je to opisati, no svaki put kada bih zamislila neki udarac on bi mi i prošao. Sav taj znoj, krv i suze došli su valjda sada na potpunu naplatu.

Kada netko kao Azra otvori finale s pobjedom 6:0, takav nastup odredi ostatak cijelog meča.

– U prvoj borbi obično se ide na razbijanje. Nasuprot mene bila je dosta visoka cura što ja obožavam jer ju mogu jače udariti, a i mogu proći s nožnim udarcem. No, ne zaboravite, da Ivona nije odradila vrhunsku borbu ova moja borba ne bi došla do takvog izražaja – rekla je Azra.

Kapetanica Ana-Marija Bujas Čelan nije niti najmanje žalila što je ostala nezaposlena cijeli turnir i što nije morala izaći na treću ploču presuditi prvaka:

– Mi smo jednostavno najbolje, cure su odradile školski, rekla bih veličanstveno, pa u ovakav ishod nisam sumnjala niti jedan trenutak.

Sve to, kao zapeta puška, pratila je Ana Lenard koja je ovaj puta, zbog nastupa u pojedinačnom finalu, bila prva pričuva. Ipak, i ona se okitila zlatom koje joj je bila svojevrsna utjeha za poraz u finalu kategorije do 61 kg.

– Bilo je puno tuge nakon tog lošeg pojedinačnog nastupa, no ovo je sve nadmašilo. Azra i Ivona napravile su čudesan posao i toliko sam ponosna na njih.  Tako se pametno i suvereno boriti protiv tako dobrih suparnica, ja im stvarno skidam kapu.

Sa ekipnim zlatom i pojedinačnim srebrom, Lenard je i najuspješnija borkinja ovog prvenstva:

– Koliko znam još je samo Turkinja Ozcelik osvojila dvije medalje u borbama, ali ona ima dvije bronce.

A Hrvatska opet ima ekipne prvakinje Starog kontinenta, baš kao i 2013. u Budimpešti. Sveukupno, to je četvrta europska medalja za ovu vrstu u posljednje četiri godine, a u međuvremenu su osvojeni i svjetsko srebro (2012.) i svjetska bronca (2010.). I sve to pod dirigentskom palicom smirenog  58-godišnjeg stručnjaka iz Opatije Dragutina Galine.

A on je na koncu ove veličanstvene priče, tamo ispred pobjedničkog postolja, čak izaplesao sa svojim curama.

Tekst: vecernji.hr

Foto: Dražen Brajdić